erytheia.theredone

Sa izrezane slike uzimala je komadiće beskompromisnih aspiracija. Bez obzira na redoslijed, zbroj je uvijek bio isti. Teško je zbrajati sa samo jednim pribrojnikom. Nikada nemoguće.

Ulice kojima se voljela kretati nikada nisu bile poznate. U nepoznatom je mogla disati duboko. Zaboraviti na pogled koji odaje.
Bez iznimke i bez riječi zastala bi u trenutku u kojem ulice počinju imati prepoznatljive oblike, završavajući tako niz crno bijelih putokaza.
Boja nepoznatom oduzima mističnost.

Večeras se njene misli prikazuju na ponoćnoj projekciji. Karte su rezervirane do posljednjeg mjesta, mjesec dana unaprijed.
Takve neminovnosti redovito u njoj stvaraju nemire. Oduzimaju spontanost. Ispisani minutni planovi loši su vodiči. Po istim planovima ptice se sele na jug.

Zahtjevala je stvaranje kroz faze. Sagledavanje u kontekstu izvan nje same.
Odmak nije za nju. Potreban je onima koji njene projekcije prate uz scenarije napisane vlastitim rukopisom. Onima koji ponad svakog paragrafa uprljanom tintom ostavljaju svoje zablude.

Shvaćala je potrebu pisanja u trećem licu jednine.

Sve bi priče mogle biti o ljubavi. Čak i one u kojima ljubavi nema.
Nedostatak je tek mogućnost nastanka.







Eblouie Par La Nuit

Uklopiti se u svijet bez osjećaja da smo izgubili sebe teško je. Modificirati svoje ponašanje prema potrebama svijeta znači reducirati samoga sebe.
Moje samopoštovanje nadilazi blesave retorike u kojima o svijetu pričamo u superlativima.
Prazne riječi nikada nisu odjekivale energičnim duhom. Nikada svijet nije uspio ukrotiti grmljavinu koja odjekuje mračnim šumama.

Snalazim se u svojim nemirima, a za ostale nemire koristim nekoliko skica i mapu za odmak.

Imitativno odgađanje života kroz lamentacije i podrivanje osjećaja stavlja estamp na nemogućnost individualnog samoodređenja.
Čini se sve da se bazazlenim prikaže skrivanje istine pod paragrafima besmislenih ideja. Utišavati bezbojnom bijelom svoje postojanje nikada nije bezazleno.
Zvuk udaranja krila leptira nikada ne bi trebao biti utišan.

Neminovnost nadanja zamijenjujem sa stvarnim građenjem sata koji izgubljeno vrijeme pokazuje isključivo u sekundama.
Kontekst iz kojega sam oduzeta mijenjam za nesavršenstvo svojih savršenih misli u plavom.

Od sebe ne oduzimam ništa.









Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj