erytheia.theredone

Heartless






"Srce puno hrabrosti i dobrote treba od vremena do vremena nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnosan."
Nietzsche


Kada je dan ugašen ponekad dolaze nemirne noći. Pozvane od mojih misli potpuno neželjene cijelim bićem.
U takvim noćima jedino što želim je slobodan let u stanje bez riječi i osječaja.
Dok se poput nježnog plašta prostiru oko mene niti ne slutim da maskama kriju sve što mi donose. Osvajaju me svakom minutom koja mine. Prenu me iz sna u trenutku kada im pokušam pobjeći.
Znam da žele dubokom čežnjom taknuti moju dušu koja u žudnji strepi.
Poput pravog borca izbjegavam napade nemirnih noći ali moja prošlost postaje njihov najbolji prijatelj. Razvijajući taktiku obrane ne primječujem kako sam odavno poražena.
Uplašena tragovima prošlosti i krivnjom koju osječam prepuštam se.

Bilo bi tako jednostavno kada bi netko slomio moje srce. Lako bi tada zaključila povrijedila sam nekog ali netko je i mene povrijedio. Krajnji rezultat nije bitan. U igri ljubavi zgodici se ne broje. Bitna je ravnoteža osječaja. Poznavati osječaj gubitka u ljubavi i povrijeđenog srca.
Krivnja dolazi kada ravnoteže nema.
Stanje opravdavanja same sebe odavno je svršeno.


SAVRŠENSTVO VATRE

Znam da ja nisam u svemu samo čovek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.

Nevolja je u tome što ne znam kako da prepoznam
gde sam udešen tako neverovatno nesrećno

da upetljavam sebe u pretakanje večnosti u večnost
i svemu pristajem da sam posuda,

da sam ram koji obmanjuju da je ikona,
da sam ikona koju varaju da je boja,

da sam boja kojoj predskazuju da je smisao,
i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se šta je.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,
što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

Ako te uprlja blato i otruje gorčina
oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.

Moralni zakon vode je: da udavi.
A vatre: da sagori sve što joj je u zagrljaju.

Blatu je umetnost da blati. Gorčini da je žešća.
Oni u tome vide čistotu dobrih običaja.

Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.

Tvoje je s kim si, kud prolaziš i šta gutaš.
I zato, sve što ti je strano posmatraj

blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.

Miroslav Antić


Osvajaju me vlastiti savjeti. Tuđe kako samo meni priliči ne slušam iako o ljubavi zapravo toliko malo znam.
Parajući noć svaka bol prouzrokovana mojim djelovanjem postaje nepodnošljiva.
Kako nesnosni postaju obrasci kojima se sada već redovito služim.
Kakva je to okrutnost dovesti se u stanje zaljubljenosti koja nikada ne dosegne svoj vrhunac već je prije svoje uzlazne putanje osuđena na kraj.
Ispisala sam prevrtljivu knjigu pravila kojom zaštitnički čuvam svoje srce a legitimno oduzimam tuđa.
Sebičnost i samoljublje nisu osjećaji koji vladaju mnome. To je prošlost zbog koje ponekad ne znam disati i prestajem željeti.
Oduvijek sam voljela visine i moja su krila bila spremna za let. Teško je letjeti s pticom koja se seli kada sve ostale miruju.
Cijeniti njezinu posebnost bez razumnog odmaka umijeće je svojstveno jedino ljubavi.

Ljudi nisu anđeli Božji. Nismo svi divni da mrava zgazili nismo i ne bismo. Nismo takvi. Naprotiv. Grozni smo. Ili smo uglavnom grozni.

Ne bojim se više razočaranja u ljude. Bojim se razočaranja u samu sebe.