ponedjeljak, 01.02.2010.

Bili smo jednom najbolji, o nama su priče pričali
zbog tebe plačem i kad suza više nemam
kad suze govore istina razvaljuje
pa nek čuje zemlja sva kako ljubav bolit zna
sve me boli poslije tebe
bol je jača i od istine, nismo krivi mi za poraze i pobjede
tugo, nesrećo nikoga nisam tako volio
zapisano je u vremenu kakva je to ljubav bila
da se sjetiš da se sjetim
al pijem da zaboravim, bolje biti pijan nego star
neću propast ja i ovo mi je škola...

na kraju postaneš pijandurica i vidiš da sve to nema smisla pa staneš
i počneš učit za ispite...

- 10:45 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače


Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš


FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!

NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!thumbup

Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon

Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz


pjesmuljak

Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.

"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."

"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."


Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.

Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.


Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.



Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.

A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.

Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,

natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.