srijeda, 15.10.2008.

Moja poslanica

Uvodni pozdrav
Kristina, po volji Božjoj studentica Katehetskog instituta,
po naredbi Darija Tokića profesora;
svima nekrštenima, svima krštenima
i onima koji će to tek postati.
Blagoslov vam i milost
Gospodina našega po Kristu Isusu u Duhu Svetome.

Zahvala Bogu
Zahvaljujem Bogu Ocu na milosti koju daje svima vama i meni, zahvaljujem što vam mogu pisati i zahvaljujem što me svi vi možete čitati. Zahvaljujem što je uvijek uz nas i što nas čuva od zala što donosi ovaj svijet u kojem čovjek živi.

Naš Učitelj Isus dao nam je vrlo jednostavno pravilo, naredbu ili uputu za jednostavniji i bolji život. Često nam je teško toga se pridržavati. Ljubiti jedni druge, kao što je On nas ljubio dok je bio među nama. Ne činiti drugima ono što ne želimo da nama čine. A upravo to i radi svaki čovjek...bilo u sitnijim i nebitnim stvarima, bilo u nekim važnijim stvarima. Time se, ljudi moji, ne dobiva ništa...al znate to i sami, i složit' ćete se sad sa mnom...reći ćete: da, tako je! Ali, sjeti se da si samo čovjek i da ćeš to u jednom bitnom trenutku zaboraviti. U trenutku kad ćeš upravo to morati primijeniti i zaboraviti na svoju sebičnu nasladu i zadovoljenje. Sjeti se!! Čovječe, zar ne znaš da ako nešto radiš, ne radiš drugima već sebi! Zar ne znaš ako nešto radiš da daješ drugima do znanja da oni to tebi smiju napraviti. Ne znaš! Ali kad te nešto takvo zadesi „kukat“ ćeš...zazivat ćeš Gospodina da ti pomogne. Pitat ćeš zašto ti se to desilo i gdje je On...a ne znaš da je On uvijek tu. Kraj tebe je, ali ti ga ne vidiš i ne puštaš ga u svoju blizinu i okolinu. Pusti ga k sebi, čovječe! Ipak, ti si čovjek, a On je Bog...i ne možeš bez Njega, i sam znaš da ne možeš. Isus Krist nam nije bez razloga dao zapovijed. Uostalom to nije zapovijed, nego uputa za bolji i lakši život. Dana nam je radi nas samih, da se ne uništimo međusobno do kraja. Koja je svrha raditi nešto drugima ako sam ne možeš podnijeti da tebi to naprave?? Nema svrhe. A i zdrav razum ti govori da to nije u redu. I lako je postati dobar, ali teže je ostati dobar. Zato znaj da je Gospodin tvoja snaga...samo se osloni na Njega i vjeruj. Vjeruj i bit ćeš spašen (vjera će te tvoja spasiti). Bit ćeš tračak nade u ovom tmurnom svijetu gdje svi misle samo na sebe i svoje zadovoljstvo, na materijalnu sigurnost ali ne i duhovnu. Ne budi sebičan...uplići se u život drugih, ali samo zato da im pomogneš, a ne da se naslađuješ njihovom nevoljom. Pomozi im, čovječe, da shvate da su najvažnije stvari zapravo one najjednostavnije; samo što ih oni kompliciraju. Pomozi da vide Boga u svakom čovjeku, neka se vole i šire tu ljubav na druge.

Završni pozdrav
Pozdravljam sve vas, svakoga koji čita moju poslanicu i svakoga kojeg znam i kojeg ne znam. Pozdravljam vas u Gospodinu! Neka vam je milosrdan i milostiv Gospodin. Molite se za mene, sebe i za sve osobe koje su vam drage, ali najviše za one koje vam nisu drage!
I na kraju šaljem blagoslov Boga Oca po Kristu Gospodinu u Duhu na vas i sve vaše. Amen!

mahwavemahwavemahwavemahwavemahwave

- 10:40 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače


Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš


FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!

NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!thumbup

Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon

Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz


pjesmuljak

Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.

"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."

"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."


Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.

Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.


Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.



Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.

A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.

Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,

natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.