četvrtak, 31.07.2008.
nikad nemoj šutit..uvijek reci što misliš
i
uvijek pitaj ako 
nešto ne znaš
pa makar će ti se drugi smijat...i tebi i tvom pitanju - smij se s njima, al zato jer njima mozak ne radi a tebi da i imaš tako pametno pitanje (pametno je jer se oni smiju)
uvijek napravi ono što ti padne na pamet i na što pomisliš
...ali ako time pomažeš drugome, ako mu ne radiš štetu
(jer će ti se to kad-tad vratit da se nećeš ni snać)
ako želiš poslat poruku - POŠALJI
ako se želiš slikat - SLIKAJ SE
ako želiš...štoveć...učini to
I NEMOJ ŽALITI
ako je netko đubre od čovjeka
, popljuj ga...nemoj šutit!!
nikad ne drži ništa u sebi...vrišti i viči...budi sretan!!
NEMOJ ŠUTIT AKO TI NEŠTO NE PAŠE!
ŽIVI!!...kako Bog zapovjeda
e da, i perite zube
- 22:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 30.07.2008.
Vrijeme ili novac?
To pitanje se uvijek postavlja,
iako si ga 
nitko ne postavi,
daklem dolazi nesvjesno jer
štagod čovjek treba napravit treba potrošit vrijeme ili novac...
ali STVARNO 
ŠTAGOD!!
Ima xyz primjera...
banalno: možeš napisat sam svoj šalabahter i potrošit vrijeme ili otić kopirat nečiji i potrošit pare.
Dalje, hmm..ništa mi više ne pada na pamet..
al ima toga kol'ko god zamisliš...
Onda, činjenica:
vrijeme je novac – koliko sati radiš tol'ko para dobiš, potrošiš vrijeme da dobiješ novac..
Hmhmm sve se
vrti oko vremena i para...a vrijeme brzo prolazi (prebrzo već 30.7.2008.!!), kao i pare, potrošiš taj čas...
Karadžić je faca, i to prilično velika faca. Svaka mu čast što je živio u Beogradu ljudima pred nosom...i to možda čak 10 godina. Svaka čast!
- 20:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
