nedjelja, 10.02.2008.

The objašnjenje

od kolege Vedrana 17.01.2008.

Poštovana kolegice...

Pokušat ću što sažetije izraziti svoje objašnjenje na kobnu poruku u kojoj se spominje riječ ''MAJKA''. U pozadini te riječi ima cijela priča, koju bih ja mogao naširoko napisati ali ne želim vas zamarati kojekakvim filozofijama koje bi vas samo možda, ne daj Bože, navele na bespotrebno lutanje mislima. Tko još danas ima vremena za razmišljanje, zar ne? No, da krenem prema objašnjenju napokon...
Na samom početku studija katehetike, na prvoj godini, ostao mi je u sjećanju Vaš prvi javni nastup pred kolegama, na kolegiju „Misterij Krista'', KOD PROFESORA Nikole Vukoje. Ako se dobro sjećate, trebali smo objasniti što za nas znači pojam „misterij''. Vi ste prva osoba kojoj sam zapamtio ime. Zapamtio sam ga upravo zbog tog nastupa. Rekoh sebi: „A-ha, Kristina...'' i tako je Vaše ime ostalo u mom sjećanju kao ime kolegice koja je ostavila zgodan dojam na mene. Kakve to ima veze sa izrazom „majka''? Pa, taj prvi dojam bio je početak ostalih dojmova koje ste ostavili, tj. ostvarili kod mene. Pokazali ste jednu iskrenu i stidljivu odlučnost, iskrenost, ali ne i potpunu otvorenost. Tko uostalom može biti potpuno otvoren danas... Ne bih želio da mislite kako sam Vas svo ovo vrijeme posebno proučavao ili „čitao''...ne, ja ne čitam ljude jer ljude možemo čitati samo onoliko koliko nam oni dopuste. Dojmovi o kojima govorim stekao sam isključivo iz promatranja Vašeg ponašanja i Vaše priče. Iako zazirete od muškog roda, te ste više puta rekli kako se nećete udavati, ja ipak smatram da biste Vi bili izrazito dobra supruga te time i majka. Ja sam uvjeren u ove riječi, Vi ste me uvjerili. Zračite značajnim senzibilitetom (osjećajnošću) koja je nužna u ulozi majke. Ipak ne pretjerujete u iskazivanju tog osjećaja. Vi ste ozbiljna osoba koja zna brinuti za sebe, time upućujete i na činjenicu da se znate brinuti i za druge, što je vrlo značajno u ulozi majke. Gledajte kolegice, ne umišljam sebi da Vas poznajem, ove su riječi isključivo napisane prema dojmovima koje sam stekao... Ja se ispričavam ako sam Vas iole zbunio ili naveo da pomislite koješta što ne postoji. Ja sam otvorena osoba u izražavanju, posebno prema osobama koje ostavljaju pozitivne dojmove na mene. Uzmite ove riječi kao nagovor na osobnu osvještenost vaše uloge kao moguća (buduća) majka...


smijehfinozubo mahwavemahwavepartyrofl

- 13:19 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače


Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš


FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!

NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!thumbup

Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon

Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz


pjesmuljak

Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.

"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."

"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."


Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.

Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.


Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.



Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.

A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.

Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,

natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.