ponedjeljak, 14.01.2008.
Čemu sve te gluposti??
Zašto se svaki dan moram uvjeriti da su ljudi glupi....i zli?? Zašto toliko teže da imaju para i para kad to nije toliko bitno....meni su pare važne da imam šta jest i obuć, ponekad otić nekud u provod...al bed je u tome što ljudi nisu skromni kao ja, neeee, oni moraju otić na Bahame i na Mjesec... pa daj se upucaj!!
Pare su toliko prljave (i metaforički i za ozbač), nevjerojatno koliko mogu utjecat na čovjeka....al nisam o tome htjela pisat nego o Goranu Baretu...tj. njegovoj pjesmi
Gdje je nestao čovjek? Gdje se skriva on?
Problem je u tome što čovjek nikad ni nije postojao...gdje ti sad možeš nać pravog čovjeka?? Ha? Jeli?? Ha? Nema ga i sumnjam da je postojao...sve su tu zemljani glupi, zatucani, prljavi i zli, I JA NE ŽELIM BITI JEDNA OD NJIH!! Niti jesam!!
I ne želim se time zamarat...nema čovjeka, ni ljudi...samo prazne ljušture straha, zla i gluposti!!
Koja banana!!?
- 21:43 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
