utorak, 09.10.2007.

izlet

U osnovnoj školi smo išli na izlet u neki stari dvorac. Bio je na nekom kamenom brdu i vijugavi puteljak je vodio do njega, sve uokolo je bilo prazno. Kad smo u podnožju brda izašli iz autobusa, tamni oblaci su zaposjeli nebo i počeo je puhati jak vjetar, ptice su se uzvrpoljile i poletjele sa dvorca...no divno. Profesorice su nas tjerale da se što prije uspnemo do dvorca na sigurno. Uputili smo se lagano strmim puteljkom i ubrzo došli u unutarnju raskoš dvorca koji izvana ne izgleda tako. Izvana je izgledao jaako prljavo (al kako i ne bi star je skoro pa 700 god.) i kao da će se svaki čas srušiti, a još je i vjetar puhao...malo me hvatala paranoja i skepticizam. Ali iznutra smo imali što vidjeti....i opravdana je ona izreka ''ne sudi knjigu po koricama''. Crveni tepisi preko parketa i crvene teške zavjese od stropa do poda...veličanstven luster sa 364752 sitnih žaruljica (ziher to nije bilo prije 800 god nego svjećice...da mi je znat tko ih je sve palio). Taj luster je obasjavao to predvorje, gdje smo svi bili na kupu, kao podnevno ljetno sunce. Svaka soba je imala ''sunce'' primjereno veličini sobe. Ogromne stepenice su vodile na kat...sve je bilo puno nekih skulptura i slika ''vladara'' tog dvorca (i predivnih vladarica). Uglavnom, predivno!!

Razgledavali smo i podrum...ne znam zašto, bio je prašnjav i prljav i mislim da nije bio predviđen za razgledavanje...prolazili smo kroz neki sivi hodnik taman širine da hodamo jedan ispred drugog. S lijeve strane su bile postavljene police cijelom dužinom hodnika..cca 10 m, visine 1.6 m (do te zadnje police nisam mogla doć). Bilo je mračno, nekakve bezvezne lampice koje se mogu nabavit u Pevecu za 19.99kn su gorjele na početku i kraju hodnika, i neke 2 u sredini. Jedva smo vidjeli kud hodamo i šta gledamo. I dakle, na policama su bile razno razne figurice, skulpturice , kipići svakakvih veličina...naravno puni prašine. Da je netko bio alergičan na prašinu umro bi isti tren. No, mnoge grupe su posjetile taj hodnik...znam jer su svakakve drangulije, ključevi, privjesci itd. bili ostavljeni po tim policama. Ne kužim zašto bi netko ostavio ključeve od kuće sa super privjeskom. Čak je bila neka košarica ostavljena (kinezi 5kn) da djeca u nju ostavljaju te svoje stvarčice (???)

I gledamo mi svi to i...zastoj usred tog klaustrofobičnog hodnika, ne znam zašto. Djeca gledaju sve te prašnjave figurice i vidim, malo malo, neko si nešto uzme...'ajd idem i ja', pomislim, 'šta, nitko neće znat'. Gledam koju da uzmem i pred nosom mi jedna sitna figurica mlade djevojke u dugoj haljini koja kleči i pere veš na jezeru, lavor s njene lijeve strane, a s desne kleči mladić, bi'će udvarač, šapuće joj nešto na uho...'ma ovo je taman, sitno i nitko neće primijetit' pomislim...i spazim da ima i odraz u jezeru, wow, okrenem da vidim i u odrazu djevojka i šapuće joj...ajme!! the devil himself!! Usrala sam se i bacila figuricu na policu...i taman smo krenuli dalje

Iz podruma smo došli u neku okruglu galeriju. Isto sva u crvenom tepihu ali sa nekim ne tako starim slikama. Na sredini je imala veliki okrugli..hmm tabure i kao tamo smo se trebali odmoriti. Neka djeca su sjedila, neka se lovila, skakala, divljala... Dođu Petra i Nađa do mene: 'Idemo se igrati lovice! Ti loviš!' i obje me odgurnu od sebe i počnu trčati. U tom trenu kad su me gurnule, osjećala sam se kao da sam poletjela u neku kuglu, kao da sam zarobljena...lebdim. Cure trče i smiju mi se, a ja vičem...'nemojte, stanite, ubit će me, stanite, tu je!!' I ništa...cure skrenu niz hodnik, a ona stoji ispred mene, Mlada, u dugoj crnoj haljini od pliša, duge crne kose, svjetlih očiju. Imala je nekakvu krunu oko čela i ispruženu ruku kao da me zaustavlja...

Odjednom se nalazim 543148m ispod zemlje, u sitnom mračnom sobičku, u ogromnoj krletci iznad ogromnog lonca. Vidim onu Mladu 2m ispred mene, a ispod mene, kod lonca Stara, pogrbljena, sa maramom, velikim kvrgastim nosom, miješa s ogromnom kuhačom tekućinu u loncu koja ide 'bljuć, bljuć'. Stara priča 'sad ćemo mi tebe, sada!' Ja u strahu pogledam Mladu. Ona povuče polugu i....ppaaaaaaaaaddaaaaaaammmmm!!!!

I padnem u svoj krevet, stresem se i probudim, okrenem se na drugu stranu i zaspim...

- 12:31 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače


Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš


FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!

NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!thumbup

Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon

Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz


pjesmuljak

Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.

"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."

"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."


Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.

Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.


Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.



Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.

A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.

Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,

natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.