petak, 28.09.2007.
sinulo mi je nešto!
Gledala sam danas Oprah i pita ona: Zašto se događa toliko zlo i nepravda u svijetu?? I odgovara: Jer mi dopuštamo da se dogodi!
I žena je u pravu...sami dopuštamo da se nešto loše dogodi, mirno gledamo kako se događa i poslije kukamo...
Al puno toga i ne možemo 'spriječiti'...maloprije sam gledala na stranici 24sata o Vukovaru i sve to(i odvratno debilnoj 'kazni' za onu trojicu). Bila sam mala kad se to desilo i žao mi je zbog toga, jer sad nemam ni najmanju sitnicu pojma koliko je to bolno bilo...gledam sve te slike i čitam 'doživljaje' preživjelih i naviru mi suze i boli me glava od same pomisli kako je to zapravo bilo...to nismo mogli spriječiti
Drugi odgovor na ono gore pitanje bi bio(definicija iz knjige): Zbog nedostatka Boga...tamo gdje je zlo nema Boga, i obratno, gdje je Bog nema zla...al reci ti to jednoj ženi koja je ostala bez muža i 6-mjesečnog sina ili majci kojoj su sva 4 sina poginula u ratu,itd...prvo će ti opsovat sve po redu, a poslije će se smirit i okrenut Bogu...zašto? nemam pojma...
Možemo krenut od nas samih i ne dopuštat da sami činimo zlo i da se nama ne čini zlo...pa onima oko nas...itd...na principu filma Šalji dalje
- 15:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
