četvrtak, 27.09.2007.
...nastavak :)
Uhh...zemljani!!
Tupe oni meni (nije bitno tko)
da čovjek ne može bit sam, al me ne razumiju...čovjek može bit sam al zato što nikad nije sam...nikad nisi sam!! Imaš sebe, imaš osobu u mislima, imaš emocionalnu sigurnost, i najbitnije Bog je tu. Imaš Boga u svakom trenutku (samo to trebaš čvrsto vjerovat)
Svi su s nekim samo da imaju nekog...da se misli da ne moraš imat nekog, nitko ne bi bio ni sa kim...''ajd, svi imaju nekog pa ću i ja''...zemljani!
Uopće nije važno imat nekog...važni su odnosi. A odnosi su različiti, svaki na svoj način..i ne mogu se uspoređivat
Zemljani glupi..glupo je imat nekog samo da budeš s nekim..
6.3 MILIJARDE ljudi na Zemlji!!! a ti ćeš birat samo jednu osobu do kraja života, ma ziher...
- 12:12 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.