subota, 08.09.2007.
male stvari, najmanje stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
Jer danas mi je uspjelo zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro i stranac što te pozdravi
Neki put je kriv hipobit(??) ili rif na gitari
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli su mi pozitivne
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli su mi pozitivne
Zakoračim na ulicu bez suvišnih očekivanja,
pitanja, nadanja sita sam skrivanja
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
I šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
Jer su svjesni di žive i kako žive, jasna stvar
I znam da je crnjak i da smo zabili u sridu
U rukavu nosim osmijeh pa ga imam u vidu
Dopusti mi (dopusti mi) da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam (što ti pružam) i primi sunce što ti pružam
Pa kaže
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli bit će pozitivne
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli su mi pozitivne
Pa kaže
Dobro skriveni u kockice, mjesto što zovu dom
S crnim povezom preko očiju, ne žude za slobodom
Zrake udare u njih, al otpor je uvijek jak
Ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
Zbog njih nebo se zatvori
Zaplače kao dijete, pošalje buru da ošamari
Protrese da se sjete onih malih stvari, zraka i sunca nad njima
Još uvijek pozitivnih stvari ima
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli bit će pozitivne
Sunce hvala ti što si izašlo za mene
sunce obećajem misli su mi pozitivne....
- 13:54 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
