nedjelja, 19.08.2007.
bunch of gluposti
I looked at the Moon and the Moon asked me: Why don't u live him if he makes u cry??
So I looked back at the Moon and I said: Would u ever live your sky??
Kako netko tko te tjera u plač može biti tvoje nebo?? Halllooo? Nebo je onaj koji te tjera u smijeh...do suza i samo takve suze dolaze u obzir
Zar nije teško voljeti nekoga i znat da ga više nećeš vidjeti, a ako i vidiš da će bit netko tj. neka kraj njega...(citiram svoju ''prijateljicu''
)
To se događa kad zabriješ da nekog voliš jer ti se fizički sviđa, a vidiš ga jednom-dvaput godišnje, ni ne poznaješ ga a voliš ga...na koju foru?? Kako voljeti nekoga koji ne voli tebe?? (netko pametan bi trebao napisati tu knjigu haha
) Ljubav postoji da se dijeli i prima...moram spomenuti Božju ljubav koju nikad nećemo shvatiti jer Bog voli sve ljude..i kršćanina, muslimana, židova, ubojicu, ateista, pedera i lezbu...sve, a nama je to nepojmljivo jer neki od njih ne vole njega...skrenuh s teme
Ponekad ono što tražiš predstavlja ono od čega si odustao!!
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti: izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli!! U životu poželi samo dvoje: da ne voliš izgubljeno i da ne voliš već voljeno!!
Ovo je k'o fol pametno..nije se dobro 
vraćati starim ljubavima
Čovjek najviše misli na onog koga želi zaboraviti!!
- 14:20 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
