subota, 04.08.2007.
vulpes pilum mutat non mores
Prije otprilike godinu dana se moja ''najbolja prijateljica'' naljutila na mene što neću ići s njom u grad i otad mi se ne javlja (negdje sam pisala o tome pa neću sada).
Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada! Zanimljivo...pola piplsa kaže da se čovjek mijenja, a drugih pola da se čovjek nikada ne mijenja. Eh sad, promjena je stalna i pametan čovjek će se uvijek mijenjat a zapravo ostat isti (i postat svoj
). Glup čovjek se nikad neće promijeniti i još će naglašavat svoj ponos i ego(pravit se pametan
), pisah i o tome negdje...ne znam zašto, i bez uvrede bilo kome tko se nađe uvrijeđen, al uvjerila sam se u to xyz puta da su to najčešće seljaci, nije mi jasno...na selu je predivno ali seljaci su u banani(pogledaj 'Mijenjam ženu' i sve ti je jasno).
Nikad ne reci nikad! Jedna pričljiva prijateljica iz djetinjstva svaki put kad se vidimo dođe s nekom pričom da nikad ne bi napravila ovo ili ono...i zamisli
nakon par tjedana, mjeseci, godinu dana dođe i napravi ovo ili ono...i stvarno nikad nemoj reć nikad jer ništa nije nemoguće!
U čovjekovoj prirodi je da se mijenja...postaje zreliji, mudriji, upoznaje sebe i postaje svoj...samo glupo biće (ne želim reć čovjek jer od toliko ljudi nigdje nema čovjeka) ide protiv toga i ne dopušta da se to desi (a ima takvih mnogo...žalosno).
E sad, ljudi se moraju sami od sebe mijenjati a ne da ih drugi mijenjaju (ako su povodljivi, ako nisu onda ih drugi ni ne može promijeniti neg samo dat poticaj da se promijeni)..
Jučer mi je stari prijatelj rekao da sam se promijenila...i to je bilo jako lijepo za čut
- 23:07 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
