ponedjeljak, 28.08.2006.
uopće mi nije jasno!!
sad sam se vratila doma iz grada i...UOPĆE MI NIJE JASNO!...cure mi pričaju kako je njih strah noću ić doma...da se useru,preplaše 'klinaca' koje se bahate(a zapravo su samo u toj fazi da žele bit face...ali im baš i ne uspijeva haha
)....
ja se vraćam iz grada,iza mene 4 sumnjiva dečka,stanem na semafor(ne znam zašto,na ulice nigdje nikog,al nema veze)....dečki se približavaju,ostali pređu a jedan mi još i dobaci:'dobra večer,kako je?',ja pristojno odgovorim i ostanem čekat zeleno. Zeleno se upali i sjetim se da moram žurit na bus i lagano sustižem dečke. Okrene mi se onaj isti i pita:'e,kak se ti zoveš?', 'zašto pitaš?'-pitam ja,on:'onak bezveze...',ja:'koje bi mi ime dao?'....i tako započnemo multidijalog...oni pogađaju moje ime i pogide iz ko zna kojeg puta(u međuvremenu bus zbriše
) dođemo do stanice i tip kupi cugu svima i stanemo u parkiću i pričamo...na početku milijun i jedno pitanje...zezancija(toliko o sumnjivim tipovima-hahaha)...i zbrišu još 2 busa al na treći odem,viču za mnom:'e,ne idi?...'vrati se,doći će drugi'...'neeeeeeee'....i sjednem u bus iza nekog lika,lik mi se okrene i prodaje spiku:'dobra večer,kako si...ja ovako malo pričam,ne smeta ti?...a baš si lijepa...ajde se opet nasmij...' ja se cijelo vrijeme smijem...lik izađe. Neki pijanac me pogledava i počne neki narodnjak pjevat,izađemo na stanici,idem prema doma,čujem ga u daljini i to je to!!
i sad je svijet opasan?? ma di?? ili ja u krivo(tj.dobro) vrijeme izlazim...i još sretnem frenda iz srednje koji je pomalo iznenađen što me vidi tako kasno
....eto,uopće mi nije jasno!
- 00:37 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
