Gojzerice lutalice
utorak, 29.05.2012.
Uspon na Brezovo polje 985 m
S obzirom da smo Slavonci red je popeti se i na najviši vrh našeg kraja - Brezovo polje. Nekima je ovo bio prvi, nekima drugi uspon na spomenuto mjesto, a nekima i treći, na primjer meni, ali svaki put je drugačije, što zbog drugog vremenskog doba, što zbog društva u kojem se čovjek nalazi. HPD Bršljan Jankovac je ove g. na moj prijedlog u godišnji plan uvrstio ovaj izlet, nadam se na sveopće zadovoljstvo svih koji su bili, a Miro Mutter je opet vrhunski odradio zadaću vodiča uz stručnu pomoć našeg webmastera Miroslava i naravno domaćina Mire. Što bi reklo 3M pa kako onda i može biti loše.
Sa planinarenjem smo krenuli od planinarske kuće Strmac koja se nalazi na bivšem izletištu, najljepšem biseru Psunja, koje je nekada bilo uređeno i kao takvo bilo glavno izletište tog kraja. Umjetno jezero je popločeno i od njega je napravljen bazen koji se puni čistom izvorskom vodom, no na žalost u Domovinskom ratu je sve bilo potpuno uništeno, ali me iznenadilo kada sam vidjela da je ponovo uređeno i u funkciji. Smješteno je u podnožju gorja Psunj ispod brijega Strmac, u samoj dolini kojom protječu gorski potoci Šumetlica u koju se na samom Strmcu ulijeva Begovica. Izletište je desetak kilometara udaljeno od Nove Gradiške, a kako vidim i dalje na sveopću radost koristi svrsi.
Planinarska kuća Strmac (350 m) nalazi se na rubu livade i šume, u dnu sporedne doline potoka Begovice, u blizini bazena.Sada je to dom koji ima veliku spavaonicu sa 22 kreveta i malu sa 12 ležaja, kuhinju, veliki dnevni boravak (u kojem također na podu po potrebi može spavati još dvadesetak ljudi) sanitarni čvor, struju i vodu, dakle puni komfor. Oko doma su klupe sa stolovima, igrališta a tu je i jezero, ljeti odlično za kupanje. Svaka pohvala društvu (HPD Strmac) koje se o svemu tome brine a posebno domar .
Odmah uz dom kreće i staza koje vodi ka Brezovom polju, a sam start je vrlo strm i djeluje zastrašujuće, no sva sreća nije previše dug, tako da smo se zagrijali na radnu temperaturu i dalje hodali pjevajući.
Ispred planinarske kuće Strmac obavezno slikanje, dio ekipe, ostale nismo pohvatali jer su se razbježali po livadici
da ne bude zabune, evo stvarno smo na Strmcu
Krivac za još jedan preeedobar planinarski dan, Miro Mutter-vodič glavom, a boga mi i bradom, o šeširu na ne govorim
Tako nas je domaćin Miro, čovjek sa sjekirom, uz pomoć našeg Miroslava poveo na šetnju ka Brezovom polju
Naravno prije uspona, sa osmjehom na licu ekipa koja se odlućila poći na težu stazu, pozira za uspomenu na ovaj dan
Na početku je staza strmija jedno dvadesetak minuta, a da vas ne lažem i dalje je prilično strmo ali ništa zabrinjavajuće, uz lagani tempo kao što smo mi imali sve se odradi bez problema
o ovom tempu vam ja pričam 
"Posao" zove, tajnica na vrhuncu zadatka
Pozeri na djelu, a ja opet zadnja od zadnjih zbog fotkanja
jesenski "tepih" nam je šuškao pod nogama, a zeleno proljetno lišće u krošnjama pravilo predivan ugođaj. Vrijeme je bilo savršeno, oblačno bez kiše, idealno za uspon
pogled naprijed
pogled unatrag...oblaci i oblaci....zamalo izgubljeni u prijevodu....
Uspon na najviši vrh Slavonije sa silaskom....ludoooo...što bi reki nit vrit nit mimo nego po lotrici gor pa po lotrici dol....
Kod Dobre vode punimo zalihe a mi naravno poziramo...
i tako malo gore, malo dolje stigosmo i na vrh vrška, Brezovo polje, evo i "obiteljske" fotke
zasluženi odmor uz nadoknadu energije a onda opet dolje jer je nebo bilo raspoloženo za jedan pljusak
Buket...mljaccc..ako ne računam smrdljivog martina koji me iznenadio uz jagodu..bljakiiiii
evo i bazena s početka priče, uređen i čeka ljepše vrijeme i kupače
a ovako je to izgledalo koju godinu ranije
prije ulaska u bus treba se preobuti...e vidi ovoooo....
Pozdrav do sljedećeg lutanja i wedrooooooo...pusa svima od Gojzerice lutalice 
subota, 05.05.2012.
Rafting na Tari i planinarenje na Zelengori
Tara-Označena kao "dragulj Evrope" ova divlja tirkizno-plava rijeka se napaja masivnim vodama koje dolaze sa visokih planina smještenih u Durmitorskom nacionalnom parku u Crnog Gori. Rijeka Tara teče između granice Bosne i Crne Gore, od čega je 30 km njenog toka u Bosni, a ostatak je u Crnoj Gori.
Od 28.04. pa do 01.05.2012 članovi HPD Bršljan Jankovac su boravili u BIH, jednim dijelom cilj našeg putovanja je bio rafting na Tari, drugi dio planinarenje na Zelengori a treći dio turistički posjet Višegradu i Sarajevu.
Bili smo smješteni u kampu Tara 87, smještenom na bajkovitoj livadi podno planine a uz samo rijeku Taru, novi bungalovi sa kompletno novom posteljinom, te kuhinjom sa izvrsnom ponudom hrane oduševili su nas u startu. Susretljivi domaćini, izvrsna atmosfera i 50 članova HPD Bršljan Jankovac uživalo je u produženom vikendu.
Evo kampa na livadici
i velike terase sa kuhinjom gdje smo navečer imali i plesnjak
Naš vodič Miro, prozvan i šef od raje 
, imao je iznimno težak zadatak držati sva 4 dana na okupu 50 veselih planinara. Zadatak nimalo lak iz razno raznih razloga , ali iskusan čovjek kao što je naš Miro sve je to savršeno odradio. Zato ispred cijelog drušva još jednom zahvaljujem na nezaboravnim trenutcima. Organizacija izleta trajala je mjesecima, nedoumice su razbijene onog trena kada smo došli u kamp a dočekale nas rascvjetane jabuke i sunčano vrijeme. Svi smo se bojali kiše i hladnoće, a da ne spominjem da je rijeka Tara "topla" cijela 4 stupnja.
za rafting spremni drugi dan ujutro
maštovite kombinacije, suknjice i slično zamalo kao u Alan Fordu....
Prelazimo crnogorsku granicu i rafting može početi, čamci se pripremaju za adrenalinsku vožnju, Ovo što vidite na slici nije motorka nego pumpa za čamce.
jedna za sreću prije nego krenemo
i zajednička sa zastavom društva
krenuli smo..e da...fotkali smo naravno samo na mirnijim dijelovima Tare, da ne bude nedoumica. Veći dio vremena se držimo zubima za zrak, rukama za vesla i nogama smo zakačeni da držaće na dnu čamca 
. Skiper Aco nas nasmijava dok letimo kroz zrak pitajući se da li ćemo zaroniti ili pak sretno aterirati i nastaviti dalje ploviti
Aco-najbolji skiper u najbooljem čamcu sa najboljom ekipom-naravno!
evo ekipe-glavom i kacigama, o neoprenskim odijelima da ne pišem
webmaster društva Miro, držač desnog vesla, čovjek koji je uživao u najviše desnih pljuskova, čovjek kojem su gaće prve bile mokre, čovjek koj je sve to podnjeo sa smješkom na licu i veslom u rukama
nas dvije, naravno-zajedno smo skupa
na pola puta kratki odmor i posjet predivnom slapu
veseli, okupani ponovo svi u svoje čamce i put kampa, svih 36. sa kacigama i veslima stižemo prezadovoljni, živi i zdravi, bez ijednog pogubljenog vesla na brzacima...kakvi smo mi frajeri!!!
u kampu proljetna idila
prije nego se izvučemo iz neoprenskih odijela Mirini anđeli poziraju
a onda se oprema priprema za druge raftingaše
to veče smo se počastili teletinom ispod peke i plesom 
drugo jutro idemo na Zelengoru, uživajte u slikama:
Bijelo jezero
erica carnea, nje ima jako puno i kod nas na Samoborskom gorju
Dani su prlazili brzo i na povratku kući obišli smo Višegrad i poznati most na Drini
moja malenkost na vidikovcu
put nas je doveo i na Baščaršiju, pjevači iz Amsterdama kod Sebilj fontane
Begova džamija
fontana u vrtu Begove džamije
Toliko od mene, pozdrav svima
