Gojzerice lutalice
petak, 18.11.2011.
Uspon na Erciyes 3 916 m-Turska 05.09.2011
Planina Erciyes Dagi, visoka 3.916 metara , nekad je bio vulkan koji je erupirao prije milijun i kusur godina i istresao ogromne količine lave, tvoreći vjerojatno najveći sloj vulkanskog tla na svijetu.Sada predstavlja izazov za planinare koji dolaze iz cijelog svijeta osvojiti njegov vrh. Ono što je važno napisati je to da je uspon lakši zimi kada ima snijega, tada se svi poponu na vrh, a kada nema snijega sipar je opasan a nedostatak čvrstog kamenja opasan po život....svi iz naše ekipe su se vratili bez većih posljedica osim modrica, izgrebanih koljena i sitinjih problema.
Planinari HPD Bršljan Jankovac krenuli su u Tursku osvojiti vrh Erciyes-a, više li manje uspješno, no o tome dalje kroz slike i tekst.
Bili smo smješteni u predivnom hotelu podno planine gdje je skijaški centar.
Veče prije uspona iskusni planinar nam objašnjava koji su putevi najbolji za uspon, na žalost nema snijega a to otežava uspon, no to smo saznali tek drugi dan na planini.
Ujutro u 4 h krecemo po mrklom mraku.
Prvo ovako jedan dio puta
pa na drugi nivo, sunce se već lagano uzdiže na horizontu. Vani je strašno hladno, a temperetaure su tih dana u podnožju bile 39 stupnjeva. Ovdje u punoj zimskoj opremi i zaleđeni od sjedenja na uspunjači...brrrr
evo nas na 2 780 m, naša polazna točka. Ovdje je već vrlo rijedak zrak, neki naši prijatelji već tu imaju problema sa visinskom bolesti, vrtoglavica, mučnina i stomačni problemi. Vraćaju se istog trena dolje a mi krećemo na našu avanturu
gledajući odavde sve izgleda vrlo pitomo, zar ne?
grupa je još na okupu ali odavde kreće osipanje, neki odustaju zbog rijetkog zraka i polako u bazni logor
ostatak ekipe ide odvodnim kanalom koji služi da bijicu koja nastaje otapanjem snijega u proljeće usmjerava u umjetno jezero kraj hotela
ja se još hrabro držim, no od ovog trena kreće uspon i hvatanje zraka uz povremene vrtoglavice
prekrasni motivi, u surovoj prirodi ovakva ljepota
pogled iza..hotelu no traga no glasa a također ni uspinjači
grupice se polako izdvajaju
ovdje se duže odmaralo a onda težak uspon. Možda sve na slici izgleda jednostavno, no uspon je bio vrlo strm a najgora stvar je ta što nigdje niti jedne čvrste stijene da se čovjek uhvati. Sve se osipa, doslovce mrvi pod prstima, najhrabriji i "najluđi" odlaze dalje :)
a moj prijatelj Miroslav i ja sa dijelom ekipe ostajemo i želimo im sretan put. zaključili smo da nam je dovoljno adrenalina, a s obzirom na konfiguraciju terena do hotela ima po prilici hodanja...
pogledom ispraćamo odvažne
osvježenje uz hladno Osječko na 3 200 / 3 400 metara :)..otprilike....
iako je vegetacija slaba, nađe se poneka prekrasna biljka koja jednostabno baca na koljena i mami objektive
neki idu dolje.....
a ovako je izgledao nastavak uspona
male točkice su planinari koji su zaključili da nema dovoljno vremena za uspon do vrha...u hotel su se vratili u 21 h...a troje odvažnih nastavlja dalje...
i konačno sam vrh, veliki Erciyes...zrak previše rijedak, ljudi sretni i preumorni, samo troje se popelo na sam vrh a reći ću da je vodič odustao i ostavio ljude da se samo snalaze :/ što je nečovječno, ali srećom sve se sretno završilo. U hotelu smo se naslušali svakakvih priča, od kotrljanja kamenja i poziva u pomoć.....Visoko je, nevjerovatno. Pritisak zraka umjesto naših 760 mbara oko 440 mbara.
silazak po hrptu po kojem se trebalo penjati, a ne putem kojim smo mi išli, problem je u manjku vremena, iako smo krenuli ujutro u 4 h, ovi hrabri ljudi su se u hotel vratili u 23 h..daleko iza nas, promrzli, izgladnjeli i preumorni ali zadovoljni jer su osvojili sam Erciyes :)...svaka čast Franji Menratu Snježani i Damiru!!!
Za to vrijeme se mi gostimo u predobroj hotelskoj ponudi hrane, evo samo dijela :) ponude:
i tako bih mogla redati slike jela u nedogled....uglavnom punih stomala smo spavali kao bebe i drugi dan prije polaska jedna zajednička fotka sa Erciyes Dagi planini u pozadini....svi smo nakon dan-dva imali groznice na usnama i završili sa izgorenim nosevima zbog velike razlike u temperaturi i sunca koje je nemilosrdno pržilo, no ništa nas nije smetalo jer smo znali da nas čeka bezbrižno kupanje u Kusadasiju i obilazak turskih ljepota..kao što su Pamukkale, Efes, Troja, Kapadokija......
Fotke završnog uspona sam posudila od Franje Menrata koji je uspješno ispenjao Erciyes, te mu se ovim putem zahvaljujem .
Mah mah i do bloganja :)
