Gojzerice lutalice
ponedjeljak, 01.06.2009.
Bez gojzerice po Mađarskoj
Ovo putovanje je zamišljeno kao turističko, sa naglasnom na druženje, u auto kampu u Opusztaszeru, što mi daje za pravo da glasno napišem turističko-gastronomsko-planinarsko društvo na okupu ovaj put.
U 5 h, u sam cik zore, 23.5.2009. napuštamo komarce i Osijek te odlazimo put Mađarske. Mini bus pun veselih planinara prvo obilazi Baju.
Baja je smještena u jugoistočnom dijelu Mađarske, a poznata je po tome što već godinama organiziraju najveću fišijadu na svijetu. Ništa ne bi bilo čudno, da na kraju nije riječ o hrvatskom nacionalnom proizvodu, fiš paprikašu. Mali simpatični gradić na obalama Dunava i njegovih rukavaca, koji obiluju ribom, stoga se okolno stanovništvo većinom bavi ribolovom.
Centar Baje
Izlog sa poznatim Zolnai porculanom
Ako se itko toliko voli slikati to je zasigurno ekipa Jankovčana
"Najnoviji" Smart popularan i u Baji
Vodena atrakcija na rukavcu Dunava
Nakon kratke stanke i obilaska grada, nadopune hrane i tekućih pitanja, put nas vodi u Opusztraszer. Ovdje je zapravo riječ o nacionalno povijesnom memorijalnom parku koji se prostire na 55 hektara. Sam memorijalni park stvoren je kao sjećanje na Arpada, osvajačke pohode, način života nomada u ono vrijeme, nastambe u kojima su živjeli, takozvane yurte, pa sve do etno sela u novije doba. Jednostavnije rečeno, putovanje kroz povijest Mađarske
Ulaz u memorijalni park
Rotunda, centralna zgrada memorijalnog centra
Memorijalni park poznat je i po panoramskoj slici povijesne tematike koju je tokom 19 vijeka oslikao Arpad Feszty uz pomoć svojim prijatelja umjetnika.
To je jedna od četrdesetak panoramskih slika u svijetu, od kojih se 18 nalazi u Evropi. Sama slika je kružna i smještena je u Rotundi, centralnoj zgradi memorijalnog centra. Slika je duga 120 metara, visoka 15, a promjer kružne panorame je 38 metara.
Slika počinje sa scenom Arpada na konju kojeg okružuju podanici na početku ratnog pohoda. Slika se gleda u smjeru kazaljke na satu a završna scena je kako Arpad ranjen leži na rukama svojih kćeri gdje se one opraštaju od njega.
Kip autora slike: Arpad Feszty
Prva scena
Zanimljivo je da slika u donjim dijelovima završava tako da prelazi u stvarne dijelove, napravljene od drveta, zemlje, dakle slika gledana iz daljine odaje 3D dojam, jer se stapa sa pravim bunarima, kućicama, pijeskom, loncima i dr.
Ovako izgleda unutrašnjost rotunde gdje se nalazi slika. Fotografiranje zabranjeno….nnnnnndaaa….baš su našli kome će to reći
U ostatku zgrade obilazimo stalni postav, jako zanimljiv dio je gdje se prikazuje život u prošlim stoljećima. Napravljen je u vidu gradskih ulica na kojima se odvija život
I dođe mi da i ja pobjegnem malo u to doba
Ali jednostavno neke stvari moraju ostati u prostoru i vremenu u kojem se nalaze…zato provjeravamo stvarno stanje stvari u ogledalima
I zaključujemo da je sve pod kontrolom, Arpad nas nije niti oteo niti začarao
Miro provjerava krotiteljske sposobnosti
A zvijeri čekaju u redu
Idemo dalje, čeka nas još puno iznenađenja.
Prisustvovali smo i konjičkom spektaklu. Jahači obučeni u tradicionalne nomadske nošnje pokazali su dio običaja, gađanje lukom i strijelom, borbu ratnika i razne vještine na konjima. Bio je to prizor divljih jahača, ali onoliko divlji koliko to mogu biti ljudi koji vole konje i vole ono što rade u vješto izrežiranoj predstavi.
Dio programa se izvodio i uz pomoć publike koja je gađala lukom i strijelama ili jahala i sudjelovala u takmičarskom dijelu.
Elegantna jahačica u tradicionalnoj nomadskoj odori
"Šef"
Dio predstave
A onda dođe mladac i milo me pogleda. Pitam se, što se zbiva??!
Dalje se da naslutiti, evo i mene na konju, postajem dio predstave, žena zmaj koja se treba boriti za čast, otimati se za konop…sa drugom ženom…eh..prošlosti moja ( a jesmo par..haa??? priznajte!!)
No što je ona mislila da sam ja mačji kašalj?! Pobjedu odnosim dva puta, lijevom a i desnom rukom…yeeesss
Dosta šale, prašine, iskonskih nagona, igara, otimanja. Idemo mi pogledati što memorijalni centar još nudi.
Rađale su se ljubavi na prvi pogled
Ovo je yurta, nastamba u kakvoj su živjeli nomadi
Romaticus se vratio iz borbe
Pogled na zemunicu
Pa hrlimo u nešto novija doba
Parni stoj, takozvana "damf-mašina" Ovdje Romanticus otkriva da sam bila vještica u prošlom životu i umjesto na lomaču…gle što mi učini, a baš sam mislila da mi je prijatelj
Vjetrenjača nasred livade i to prava pravcata…
I još jedna manja
Približili smo se novijim vremenima, ulazak u etno selo. Zanimljivost je što su sve kuće preseljene a djeluju kao da su tu oduvijek
A u kućicama sve živo. Kao da život nikada nije stao
Djelatnici memorijalnog centra obučeni u tradicionalne nošnje brinu o svemu, o biljkama, vrtovima, životinjama tako da imate dojam da ste ušli u nečiji život
Odlazimo u posjet malim neobičnim muzejima
koji opet govore o životu i tradiciji Mađara. Ribolov jedna od važnijih djelatnosti u prošlosti. Sanduk za velike ribe
Dio najveće sekvoje na svijetu
Crkva posvećena drvetu
I
Noć provodimo u auto kampu na samom ulazu u Opusztaszer, za malo novaca vrlo lijepo i uredno
aleja dvokrevetnih kućica, Noćenje po osobi 50 kn..
Uz vrlo uredan sanitarni čvor, kuhinju sa potpuno novim hladnjacima, štednjacima, perilicama riblja, a za zahtjevnije ima i 4 apartmana za 4 osobe. Cijena nešto veća, oko 75 kn po osobi, tv u bungalovu.
Drugi dan odlazimo na kupanje u Kiskunmajsu u Jonatermal toplice. Slika nema…tj ima ali.. Ulaznica 30 kn, termalni bazeni, sauna, termalna rivijera, tobogani, svegana izbor. Lijepo, a ponuda hrane izvrsna.
Okupani i siti odlazimo u Szeged
Nalazi se na jugu Mađarske, na obalama Tisze, ima oko 150 000 stanovnika, centar sa bogatom privrednom i kulturnom baštinom, studentski grad. Szeged je grad festivala sa bogatom ponudom kulturnih manifestacija, pa tako i mi imamo sreće jer je 24.5, dan vina i festival pečenih svinjskih koljenica. U gradu sve vrvi različitim događanjima, gastronomska ponuda je fantastična, svaka ulica prepuna kućicama u kojima se nudi vino, grnčarija, slastice, uglavnom sve domaće, tradicionalno, vrlo slikovito. Na žalost premalo vremena za popratiti bar dio ponuđenog. Grad pun spomenika, širokih i vrlo uređenih ulica, neobičnih klupa i još zanimljivijih stanovnika. U svakom slučaju sam grad je zaslužio posjet od nekoliko dana, po mogućnosti za trajanja jednog od ovakvih festivala vina i pečenih koljenica.
A onda ulazimo u gužvu, sve vrvi, jede se, pije i živi životom koji ne razumije što je to recesija, bar tako je izgledalo
Vinski vijenac
I tada mi proleti misao: hej pa i ja sam dio ovog, cijeli svijet je mojjjjjj
Zato se idemo počastiti u obližnji kafić-slastičarnu. Punuda?? Više nego fantastična. Pogledajte Romanticusa, sve će odmah biti jasno
Odlučili smo potonuti u Banana Titanicu
Zatim grlimo sve što stignemo
i ljubimo…Romanticus ima Mađarske krvi, kezy cokolom
Na kraju glazba za oproštaj, sviraj mi sviraj
Da ne mislite da je tamo baš sve tako savršeno, prilažem sliku malo drugačijeg tonaliteta
Pozdrav i do neki drugi put u istom gradu
