Gojzerice lutalice
subota, 03.05.2008.
Samoborsko gorje
Istina je da sam zabušavala ali samo u pisanju. Ove godine sam žestoko krenula i eto skoro svaki vikend se skitam po planinama.Ovaj sam vikend iznimno ostala kod kuće jer mi je sin uganuo nogu i sada je ponosni vlasnik longete.
Moja ekipa iz PD Belišće je na Hahlićima 
...planinari iz mog drugog PD-a Bršljan Jankovac uživaju na Lošinju 
, a Šumari se šetaju po Lastovu 
. Ja ću zato biti vrijedna i napisati kako nam je bilo na Samoborskom gorju u organizaciji PD Bršljan Jankovac čiji sam ja ponosni član, a naravno i Romanticus, koji na žalost zbog obaveza i bolesti taj vikend nije bio sa nama.
Inače, skitali smo po Majevici u Bosni, bila su to dva nezaboravna dana koja moram jednom zgodom opisati i staviti slike...što zbog vrlo dobre ekipe koja se taj puta pogodila 
i zbog izvrsnih domaćina koji zaslužuju svaku pohvalu . Ovaj put koristim priliku da pozdravim mog dragog prijatelja Tonija, vodića iz Orašja i mašem mu na pozdrav 
uz obećanje da se vidimo 18.5. ponovo na Majevici.
Osim Majevice bili smo i u susjednoj Mađarskoj na Haršanju, zatim na našem Papuku u par navrata, podunavskom putu Aljmaš-Erdut, i naravno Platku i Snježniku o kojem je lijepo pisala Priče iz planine, Sljemenu i tako redom...
Na Samoborsko gorje smo krenuli autobusom i iako jutro nije baš obećavalo lijepo vrijeme nismo se dali puno smetati.
Oko 10 h smo stigli u Šoićevu kuću odakle je krenula naša planinarska grupa dobrih hodača u pohod, dok smo ostatak društva ostavili u toplom domu. Kiša je počela padati na samom početku, no imali smo i nekoliko sretnih trenutaka kada se ukazalo i sunce.
Slikanje ispred Šoićeve kuće i kretanje
Dokaz da je padala kiša imate i ovdje. Sreli smo grupu planinara iz Zagreba i Slovenije, svi do jednog su imali kišobrane 
Evo nas u domu na Japetiću, zajednička fotografija za uspomenu
Sa terase doma pružao se pogled na skijašku stazu, a iznad nje su bili oblaci koji su se kao ovčice "šetali" nebom
Sušenje u domu, gdje me prepoznao Kiki, forumaš sa planinarskog foruma. Momak mi je prišao i pitao, hej jesi li ti Ericca sa bloga?!? Hej ljudi...postala sam slavnaaaa..o jeeeee 
Dakle: KIKI VEEELIKIII POZDRAV TEBI ( sorry što toliko kasnim)
Krenuli smo dalje ka Oštrcu. S obzorom da mi je nick Erica, bio je red slikati se u "moru" erice carnee, cvijeta vrlo lijepe boje. Specifično ga puno ima na ovom području.
Lijepi vidici na Samoborsko gorje su se pružali . Uživali smo u pogledima jer nam je kiša na trenutak dala mira
U domu na Oštrcu opet sušenje jer nas je kiša u međuvjremenu dobro navlažila. Topli zagrljaj moj dragog prijatelja Zokija čuda čini: Romanticus..pogledaj...dooobro me čuvao, nema šta
Sa Oštrca smo nastavili ka selu Rude...iako je kiša ljevala nisam mogla odoliti ovom prizoru, izvukla fotić i "opalila"
Autobus nas je odvezao do Sljemena i u domu Runoslist smo spavali, a koliko smo bili mokri govori vam ova fotografija 
Ujutro nakon doručka dijelimo se u dvije grupe. Jedna od Hunjke ide na Horvatove stube, dok se dio odvaja i kreće od Runolista do Puntijarke i onda do Hunjke na tople štrudle. Šetnja po Sljemenu
Ono što me na Puntijarki oduševilo je ovaj "mrak" telefon, a teta je bila skroz otkačena pa sam sve skupa morala zabilježiti.
Završetak je bio u Stubičkim toplicama. Okupali smo se i razgibali mišiće u toploj vodi, a prije polaska kući jedna zajednička fotka.
P.S. Miro...dobro se pripremi za Cincar i Troglav..pojma nemaš što te čeka 
