Gojzerice lutalice
ponedjeljak, 26.11.2007.
Četiri dana na Velebitu I dio
Velebitska bajka od 22-25.06.2007.
Ponekad se u životu pruži izvanredna prilika da se spoje četiri neradna dana. Tako smo tu priliku iskoristili za Velebitsku bajku....Dugo vremena smo planirali prehodati u komadu cijelu Premužićevu stazu. 
Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji vodi uzduž Velebita kroz vrleti Sjevernog i Srednjeg Velebita, a sa sjevera kreće blizu Planinarskog doma Zavižan, dolazi do prijevoja Veliki Alan i nastavlja do Oštarijskih vrata, a duga je 57 kilometara.
Ta je staza građena u samo četiri godine od 1930. do 1933. i predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj. Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889. - 1979.) koji je u to vrijeme bio građevinski referent u Direkciji šuma u Sušaku koji ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj.
Staza prolazi kraj nekih vrhova Velebita kao što su: Veliki Zavižan, Gromovača, Vratarski kuk, Crikvena, Goli vrh, Zečjak, Visibaba, Šatorina, Budakovo brdo, Bačić kuk, Kiza i njome se na najbolji način upoznaje s ljepotama i značajkama Velebita.
22.06.2007 g. u 6 h ujutro stigli smo na Zavižan i tu započeli svoju avanturu...
Jutro je bilo sunčano, a na mirisnoj livadi konj je uživao u raskoši boja, okusa i mirisa...
Grupa biciklista iz Njemačke već se pripremala na svoj dnevni zadatak
Vučjak ( 1644 m. ) je bio prvi vrh koji smo to jutro osvojili
Zatim smo kraj botaničkog vrta došli do početka Premužićeve staze, a to je trenutak gdje počinje bajka koja će se prepričavati godinama
Svi vedri, veseli i puni snage na startu
Širokom stazom lako smo hodali i gledali krajolik. Bilo je kao u nekom drugom svijetu. Laganim hodom stigli smo do Gromovače 1676 m. i slikali se na vrhu
a sa vrha se pružao pogled na Zavižan...
Nakon uživanja u pogledu, sišli smo i krenuli dalje ka Rossijevoj kolibi
gdje nas je Nada upisala u upisnu knjigu
dok su neki za to vrijeme uživali u blagodatima wc-a... blaženi pogled sve govori 
Ostavljano Rossijevu kolibbu, no s obećanjem da ćemo se zasigurno još koji puta vratiti i uživati u ljepotama koje taj dio pruža
Kako nas je čekalo iduće iznenađenje nismo gubili vrijeme. Uspon na Crikvenu 1641 m
Ljepotama nikada kraja
Idući vrh je bio Seravski vrh, 1661 
ne smijem dalje ništa pisati, jer...
m
Možda se čini nemoguće i preforsirano, ali vjerujte nije ni malo teško...Premužićeva staza prolazi pitomom livadama u tom kraju, a takvim putem smo stigli i do Alanića s kojeg se pružao pogled na Pag, Rab, Goli otok, Sv. Grgur
Pogled na Jablanac
Rab
Nakon okrijepe iz ruksaka i kratkog odmora krenuli smo ka Alanu gdje smo noćili. Nismo ni znali da nas čeka veliko iznenađenje. Dom je bio pretrpan jer je većina planinara produženi vikend htjela provesti na Velebitu. Uz pregovore i nagovore, nekako smo se svi uspjeli nagurati u dom, bilo nas je u krevetima, po podovima, šatorima, na terasi, no svi su spavali...
Nakon prospavane noći ujutro smo krenuli na put. Od Alana Premušićeva staza ide obronkom Velebita i okrenuta je na morsku stranu. Dan je vio sunčan i pogled se pružao na sve strane, tako da smo opet uživali. Odmorena ekipa u ranim jutarnjim satima
Fantastični prizori svuda ispred i oko nas. Stvoreno za fotografiranje
Uskoro ulazimo u šumarak gdje nas čeka izvor. Treba napuniti i obnoviti zalihe vode
Bogatstvo prirode
Nigdje nismo vidjeli toliko šumskih jagoda, cijeli kraj je mirišao 
Nismo mogli odoljeti, vrijedno smo prikupljali slatke i mirisne plodove
Cijeli dan smo hodali preko livada i na kraju se spustili u Kuginu kuću
pripremili ukusnu večeru
a za to vrijeme promatrali Bačićev kuk koji nas sutra čeka. Sa tom slikom smo utonili u san i udobnim i širokim krevetima 
Toliko za prvi dio, nastavak slijedi uskoro....
ponedjeljak, 19.11.2007.
Snježni Jankovac
Ako ste mislili da sam odustala od planina i uživanja na njima, prevarili ste se... 
Jedno vrijeme jednostavno nije bilo vremena za uživanje, no sada sam opet došla na svoje i krenula u pohode na najljepše poglede sa vrhova lijepe naše...
Jedino sam još toliko željna uživanja i provoda bez brige i pameti pa je Romanticus zaslužan na fotografije, a ja ću se potruditi da već od idućeg posta krenem sa vlastitim djelima.
Zadnja dva tjedna se svašta događalo, bilo je vremena za uživanje , tako da su članovi PD Belišće zajedno sa planinarima iz cijele Hr a i susjednih država prisustvovali na krštenju vina u Kutjevu Uz obilazak vinograda, šetnju kroz šumu svi su se dobro proveli...No danas vam ne želim pričati o tome, kao ni da je prošli tjedan bilo veselo na proslavi dva rođendana u našem PD-u...Skromno ću reći da smo Nada i ja slavile i malo počastile ekipu.. .No ni to nije važno, nego ovo...
Snijeg na Jankovcu
Jezero " Gorsko ogledalo" samo što se nije zaledilo
Snježna raskoš na granama
A onda je ekipa veselih planinara krenula u osvajanje netaknute bjeline i dogodilo se ovo: 
i ovoooooo
a zatim...
malo odmora...
zatim je Šumar pozirao..
pa malo jaaaa
pa jedna i ovakva...
A onda smo polako krenuli kući....
Bili smo rumenih obraza, sretni i veseli jer smo još jedan dan priveli u prirodi uz puno, puno kretanja...a ako mene pitate, Jankovac je najljepše mjesto na svijetu...
Post o Velebitu??!!?!....znam, znam..nisam zaboravila...dajte mi još samo malo vremena...
Pozdrav svima....juppyyyyyyyyyyyy vratila sam seeeeeeee 
