Gojzerice lutalice
nedjelja, 03.06.2007.
Kozjak 20.05. 2007
Kozjak je planina s dva posve različita lica. S primorske se strane doima poput moćne barijere što se nadvila nad uskim plodnim pojasom Kaštelanskog primorja. Prilazimo li pak Kozjaku sa suprotne strane, osjećat ćemo se kao da smo na valovitoj visoravni koja ni po čemu ne daje slutiti da putujemo planinom. Tek kada dođemo do ruba visoravni, iznenadit će nas čudesan prizor što istodobno potresa ljepotom i veličinom: pred nama je more s otocima, a u dubini ispod okomitih stijena pruža se sedam Kaštela uz obalu Kaštelanskog zaljeva.
Rijetkost je da se na tako malom prostoru nalaze 4 planinarska doma (Putalj u Kaštel Sućurcu, Koludar u Kaštel Kambelovcu, Split i Malačka u Kaštel Starom), jedno planinarsko sklonište (Orlovo gnjezdo u Kaštel Kambelovcu) i lovački dom u kojem planinari mogu dobiti okrijepu i prenoćište.
Najviši vrh je Veli vrj (779 m). Vrhovima Kaštelanskih planina vodi Planinarski put Dalmacije i Planinarski put
"Koljevkom hrvatske državnosti Bijaći – Klis". U dužini od 30 km obuhvaćeno je 19 kontrolnih točaka i to većinom sakralnih objekata.
Na Kozjak smo se zaputili drugi dan naše dvodnevne avanture, a najljepše je bilo to što nam se pridružio i Robert. Kajo na žalost nije mogao zbog neizostavnih obveza. 
Ujutro smo se spustili sa Mosora iz planinarskog doma Umberto Girometta i otišli na dogovoreno mjesto gdje nas je dočekao Robi. Na sam Kozjak smo krenuli iz Blaca ujutro oko 10 h. Dan je bio sunčan ali s malo ugodnog vjetra koji nas je cijeli da hladio. To se zove sreća! 
Početak šetnje po Kozjaku
Kapelica Svetog Jure
Od kuda se pružao više nego fantastičan pogled na cijeli Split. Ako netko ne razumije zbog čega se planinari, ovo je jedan od razloga. Prozor u svijet, pogled koji zaista nema cijenu...
Nakon uživanja u panorami Splita nastavljamo dalje,. Kozjak se pružio pred nama...
A nakon nekog vremena zasluženo odmor za ručak. Dobro smo provjerili ne krije li se negdje slučajno koji poskok...
Na putu smo naišli na vojnu bazu
Iza koje je bio vidikovac s kojeg je ponovo pucao pogled na more i grad. Gle tu ima i signala!!!! Javili smo se našoj Slavici koja je ostala kod kuće i pozvala nas na tortu od jagoda u povratku 
Nije bilo puno vremena za odmor je nam je cilj bila kapelica Sveti Ivan i Malačka na kraju. Kratko smo se zaustavili u Orlovom gnijezdu
Gdje nam je miris tek skuhanog jela probudio osjećaj gladi. U ovom loncu se kuhalo nešto jako mirisno
Pogled na putokaz je rekao da je vrijeme polasku, do kraja nas čeka još 2.5 h hoda do Malačke i skakutanja po kamenju...
Ali za slikanje uvijek ima vremena. Hej Robi, ova je samo za tebe, obećala sam ti to 
Priroda je bila divna, od cvijeća
do životinjica
Dečki su uživali u pogledu i razgovoru
Evo nas i kod cilja, kapelica Sv. Ivana Fotka je malo na grbavo, ali aparat je sam slikao 
Na kraju puta u Malačkoj nas je čekao naš dobri i uvijek nasmijan vozač Milan. Bio mu je rođendan pa smo mu pripremili malo iznenađenje. Tko kaže da u planini nema torta, haaaa??!
Polako se noć spustila, morali smo se oprostiti od našeg prijatelja Robija uz obećanje da ćemo što skorije opet biti zajedno na nekoj od planina
Tako smo u jednom danu prehodali cijeli Kozjak od početka do kraja...
A sada vam moram odati od kuda je Kozjak dobio ime...E ljudi moji po tome što jedino koze i planinari mogu skakutati po kamenju te planine... 
