Gojzerice lutalice
nedjelja, 17.09.2006.
I dalje ništa...
Od planinarenja i dalje ništa
. Zabrana do daljnjeg. Živac u nozi vodi svoju politiku. Možda sam i ja prenaglila. Trebala sam mirovati, no nemirni duh mi nije dao mira. Treba dosta vremena da se upala smiri i živac vrati na svoje mjesto, bar bih ja to trebala znati kao medicinar, no ne mogu mirovati!!!! Tako su moji planinari otišli na Triglav, a ja sam kod kuće ostala pod dekicom i plakala od tuge 
. Ruksak je bio napunjen do vrha, još je samo trebalo ubaciti naše popularne "gumene" planinarske senviche, kada mi se vratila bol u nozi i obznanila da za mene ponovo dolaze dani tuge.
Sada hodam kao Herr Flick iz ´ Allo,´ Allo...
Pomirila sam se ( jesam li?! )
sa situacijom i shvatila da se ne može protiv prirode. Možda iduća godina bude bolja što se zdravlja tiče. Ne znam znate li kakav je to osjećaj, no ne želim ga nikom. Preko tjedna još nekako, no kada dođe vikend želim iskočiti iz vlastite kože. Mrzim biti vezana za jedno mjesto 
i razmišljati što ima na televiziji kada je opće poznato da je program čista katastrofa. Ni čitanje mi više na predstavlja zadovoljstvo, jer tako popunjavam "rupe" preko tjedna.
Danas sam uspjela otići u Osijek i sasvim slučajno se zatekla na međunarodnoj izložbi pasa. Kako je digitalac uvijek uz mene fotkala sam ta predivna četveronožna stvorenja. Best in show je naravno uvijek najljepši dio pa evo nekoliko fotografija. Osobno obožavam dugodlake pse i tu sam se našla na svom. 
Ponosni vlasnik Newfoundlandera, najljepši pas cjelokupne izložbe
Šampion bez gazde :-)))
Afganistanski hrt, najljepši pas u svojoj skupini, vrhunac elegancije
Shi Tzu najljepši pas u svojoj skupini
Moj favorit Maltezer
Tornjak sa originalnim vlasnikom, na žalost bez nagrade
Ovi dečki su cijelu stvar promatrali sa strane. Dva Bobtaila
Briard u best in show-u
