Gojzerice lutalice
utorak, 05.09.2006.
Papuk 03.09.2006.
Nakon dužeg vremena sam se otisnula od kuće, što dalje od kreveta. Sreća pa je prvo planinarenje nakon dugog mirovanja bio Slet planinara Slavonije na Papuku.
Okupljanje je bilo na Poljanici ponad Velike između 9 i 10 h. Domaćini su se zaista potrudili i podigli dovoljno šatora pod kojima se veselo kuhao planinarski grah s kobasicama, a sve to je još dopunjavala živa glazba.
Skoro cijela ekipa iz autobusa
Nas četvoro smo odlučili odmah krenuti sa planinarenjem da izbjegnemo gužvu pri usponu. Dan je bio iznimno topao, pa smo se radovali prolasku kroz gustu šumu koja nas je pratila sve do vrha Malešćaka ( 727 m ) uz glazbu koja se čula sa Poljanice. Kako sam pet tjedana bila neaktivna, moram priznati da mi se kondicija bila na nuli, dok su se svi ostali penjali poput brdskih koza, ja sam teško disala i čudila se kako sam "ispala iz štosa."
Dok smo se penjali zastajkivali smo i uživali u fotografiranju raznih buba i prekrasnog bilja, pa je sve bilo zanimljivo i veselo.
Na vrhu smo udarili žigove i otišli na miru pojesti ručak iz ruksaka. Društvo nam je cijelo vrijeme pravio skakavac koji se dobrano udomaćio na Romanticusovoj jakni :-)
Nismo se penjali na sam Papuk ( 953 m ), jer se nije moglo ući u vojnu bazu iako su nam obećali da će baza biti otvorena za razgledanje. Dio ekipe je otišao na Ivačku glavu ( 913 m ), a mi smo se spustili u podnožje i otišli do bazena u Velikoj. S obzirom na prethodnu upalu živca u nozi kupanje mi nije bilo na pameti, pa smo se popeli do planinarskog doma Lapjak koji je u vrlo lošem stanju :(. Nismo se mogli načuditi kako jedna tako lijepa i velika zgrada propada u kraju koji ima tako veliki planinarski potencijal usred ravnice.
Pogled na Papuk i vojnu bazu
Jedino zmije hode stazom prema domu Lapjak :( i ostavljaju košuljice
Lapjak iznad Velike
Tako je konačno i za mene završilo vrijeme uzdisaja :) i eto me u funkciji, iako je početak skroman, no za mene jako značajan.
Zasluženi odmor za lijevu i desnu čarapicu :-)
