subota, 28.01.2006.
Namještajska depresija
Svi pms-ovi nisu ništa u usporedbi s ovim stanjem u kojem se nalazim već duže vrijeme. I Titanic je potonuo ali meni izgleda da ja tonem još više nego on....
Od kuda da krenem a da se ne ponavljam.....ima li uopće smisla sliniti nad ovim wordom?!?! Kao da će mi on riješiti sve ove nerješive stvari..pih...baš sam šašavica...
Dugo vremena se borim sa vjetrenjačama i dok sam imala snage konj je uglavnom jahao mene....ali više ne ide..umorila sam se pa je i konj odustao...Pametniji popušta.
Kako još uvijek nisam pribavila par samo svojih stambenih kvadrata odlučila sam nakon petogodišnje borbe uvjeriti roditelje da je možda kucnuo trenutak da renoviram par soba kod njih kako bi svoj status života nekako uspjela ugurati u ovo dvadeset i prvo stoljeće...Soba kao u priči, jedino je svaka odisala viktroijanskim štimungom. Hajde, nekako su roditelji dali blagoslov, pa ipak sam punih pet godina na koljenima molila očenaše i zdravomarije oko njih...
U 11. mjesecu prošle godine zasukala sam rukave i sa ovih deset prstića i naravno sa grbavim leđima učinila čudo od dvije sobe. Sada se mogu klasificirati u rano dvadeset prvo stoljeće, osim što se dvosjed, trosjed i fotelja blago raspadaju, a tek su stigli iz tvornice. Tu u stvari i kreće sva moja "muka po namještaju" i novi val namještajske depresije...
Ljudi moji, pa kuda sve ovo vodi. Odem u trgovinu, izaberem namještaj, keširam stvar , a kada mi sve to dovezu u prve tri sekunde ustanovim da ni jedna jedina stvar nije kako treba?!?!
Fotelja je izrešetana, puna rupa, sva na krivo, platna ima na njoj viška za još najmanje tri iste takve fotelje. Dvosjed i trosjed imaju klizno sjedište, pa kada onako u ludilu pokušaš sjesti budeš odmah katapultiran na pod. Sve je tako grbavo da bi i siroti Homer odmah vidio da ništa ne valja...
Mjesec i pol dana je trebalo da dođe majstor utvrditi činjenično stanje, jer je mladi gospodin koji radi na mjestu poslovođe nakon svih mojih poziva mislio da se radi o neurotičnoj i nedojebanoj ženi..ok..ovo drugo priznajem...i stoji mi na čast...
Dakle, kada se majstor pojavio nakon Božića, pa onda i Nove nam godine, pa i nakon tri kralja, zaista je ostao zgranut zatečenom situacijom i prvo nije uopće mogao vjerovati da je netko isporučio tako lošu robu. U najmanju ruku sve to skupa izgleda kao da je par potpuno pijanih radnika u tvornici namještaja pokušavalo pronaći skrivenu bocu piva pa onako uz put sklepali još jednu garnituru koja je sva sreća baš mene zapala....
Tako sitni i ja već treći mjesec gledamo tv sjedeći na podu, a goste više ni ne primamo od sramote, a drugim dijelom se bojimo za zdravlje istih jer je kod nas zaista vrlo rizično sjesti bilo gdje osim na pod...
Btw..danas sam išla u tu istu trgovinu dotjerati stvar do kraja. Nude oni meni istu takvu garnituru u zamjenu...e pa hvala im do NEBA..presretna sam s takvim rješenjem. A onda su mi ponudili da izaberem bilo koju drugu garnituru koja se nalazi u salonu...A pazi sada ovo...Ulazim u salon ...nigdje ništa...salon se renovira..bwahahahahahaha.....O.K. vidim ja, vrag s onim mojim konjem s početka priče ukrao šalu, pa lijepo nađem poslovođu i sasujem mu u slatko lice da mi izvole vratiti novac, jer se uopće ne radi o malo novca, išla sam po onom principu nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari pa se sada duplo za*ebala... i to u kešu...
Dečko mi je samo rekao da se ne sekiram, sve će se nekako riješiti ( pojma nemam da li su mi oči bile krvave i pune žilica), neka ja smo odem kući, smirim se i nazovem ga u ponedjeljak..
Eto..i dalje sjedimo na podu. Pa sada mi više nije loše gledati tv iz ove parter perspektive. Tko zna kako će biti kada konačno u nekoj 2098 g. dobijemo svoje novce natrag i kupimo namještaj koji valja...A možda do tada i moj ex isplati novce od kuće...možda i nađem kakvog zgodnog i pametnog muškarca do tada...Možda i kupim neki velikiii stan ili napravim novu kuću. Ma..možda dobijem i na lotu koji ne igram...Možda..ma jedno je sasvim sigurno i definitivno nije možda...do tada sam sasvim sigurno već baba sa hemeroidima i tvrdom stolicom...
Btw...na povratku iz grada sam kupila boju za kosu...smeđu, ma više boje kave...a sada sam crvenokosa... I tko to kaže da ja nemam sreće...?!?! Haaaaaa?????
Život je zaista lijep ...A tek kada pozovem novinare i osvanem na naslovnici dnevnog tiska sva crvenokosa, natečenih i krvavih očiju kako uživam na svom katapult trosjedu sa izrešetanom foteljom pride....eeeeee
28.01.2006. u 18:25 •
11 Komentara •
Print •
#
