Ereshkigal

20.08.2006., nedjelja


Hvar 2006.
Evo me! Tu sam. Na moru sa curkama. I opijenost djeluje. Dobro. Predobro. I lupa me. Super feeling. Svjesna sam da ga je proizvelo djelovanje određenih stimulansa, al danas me nije briga. Djeluje. I sretna sam! Sada se neću zamarati sa onim što bi moglo biti cijena ovog izleta. Platit ću!
Ovakvi trenuci nas hrane. Našu dušu. I našu svijest. I kad bi ljudi znali i iskoristili mogućnosti koje im se pružaju, možda bi otkrili taj još jedan skriveni dio u nama. I udahnuli. I disali duboko. I uživali. Jer postoji još toliko toga što se treba istražiti. Magični osjećaji skriveni u dubini svijesti. Ili jednostavni čisti djelovi sreće neokaljane pitanjima i svrhom.
Dobro, možda i nisu svima potrebne neke vanjske "sile" da ih potaknu, no sigurna sam da im ne bi škodilo kada bi sve činili sa voljom. Jer naša volja je najveća i najača stvar koju smo dobili. A otkriti nju je teško. Jako teško. I zato u ovom malenom trenutku sreće točno znam tko sam i kuda idem. I nema veze što sutra vjerovatno neću znati odgovore na ta važna životna pitanja, no danas znam. I to je bitno. Život se sastoji od ovakvih neprocjenjivih sličica i momenata i zato sam sretna. I rastem. I odrastam. I živim. Kao čovjek. Sitna prašina u Svemiru. Treptaj oka u vremenu. Mikrokozmos u makrokozmosu. Sad. Uvijek. I zauvijek.

P. S. ovo je napisano 13.08.2006. u pola 8 navečer na Hvaru nakon cjelodnevnog uživanja ovozemaljskih blagodati u različitim oblicima :)
- 19:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>