Letters of Ithiriel
one step closer
Jako sam si strana ovdje. Ova soba još nije istinski moja, kroz prozore ne vidim prošlost, pod je hladan i nedostupan, a ni stol još nije dovoljno star. I sve je bijelo. Poput snijega, ili neba, ili vode u zatvorenim posudama. Još se nije upilo ništa. Nije bilo vremena. Nije bilo prostora. Nisam sanjala ništa. Nisam zarobila nikoga. Sjedim tu i griju me čuđenja. Podsjećanja vijećaju o tome tko sam. Ispijanja navještaju snove o promišljanjima. Nemam ja pitanja. Ja samo tražim nekoga kome bih se prepričala. Nedostaju mi neka stanja, a neke bi stvari i rado zaboravila. Bilo bi dobro kada bih se pomirila s tim da sam se resetirala. I da sam nova, nulovana, utišana, smirena. Poput mnogo vode u mnogim zatvorenim posudama. To sam ja. Nedirnuta. Ovdje, da bi se neka druga duša sa mnom umila. I neka. Da je bar to volja Bogova.
I zato.
Ithiriel Philia, Illeana, Izabel, Imenovana, voljet ću te dovijeka. Kada bih barem imala dovoljno na izvoru svojih pogrešaka da bi se ti napila i nikada ne bila žedna. Za tebe sam stvorena. I tinjam samo da bih jedog dana gorila ako tebe sustigne hladnoća. To je moja misija. Spavaj blago, smij se čvrsto, voli bez straha. Ja sam tu. Čekam dan kad ti više neće trebati moja zaštita. Iako si ti u biti moja.
