SELJAČINE
Iako možda tako ne izgleda, pisati o tipovima «tipova» svima srcu dragog grada je dosta teška zadaća. Ne zato jer ne postoje razlike i svi su nekako isti, već zato što ih ima toliko vrsta, podvrsta, rodova, koljena... Ipak, jedna oveća skupina se dosta ističe i njima će biti posvećen ovaj post: to su ekstremne seljačine. Ali stvarno ekstremne.
Puno uvjeta mora biti ispunjeno da bi mogli pripadati ovoj skupini, i uvjeti nisu laki. Pa ipak, mnogima je to uspjelo. Blago njima.
Najbitnije je imati nekakav auto (što bolji, veći i skuplji više će se 16-godišnjakinja okretati za njim). Mora se spustiti naslonjač pri čemu oči jedva dopiru iznad razine volana (a onda se ljudi čude velikom broju prometnih nesreća na našim cestama) i naravno, a bez toga baš nikako ne može, izbaciti lijevi lakat kroz otvoren prozor. Ova pravilnost vrijedi za sve vremenske (ne)prilike, jer bez lakta to nije to!
Neizostavan detalj su i zaglušujući tonovi turbo-folka, koji postepeno ali sigurno uništava bubnjiće, pa se ne treba čuditi ako pripadniku ove vrste morate istu stvar ponavljati iritantno mnogo puta. Ma nije on kriv. Krivi su različiti Šabani, Halidi, Cece i ostala «belosvetska» i tuzemna ekipa koja kvalitetnom glazbom, pronicljivim i nimalo sličnim tekstovima uveseljava, ali ujedno i obrazuje našu mladež.
Npr. ako te cura ostavi najbolje je piti bez prestanka barem dva tjedna u nekoj zadimljenoj birtijetini, proklinjati sve što ima veze s tom «nevernom ženom», zagrliti «druga» i razbiti pokoji set čaša. To će sigurno pomoći. Zagarantirano i provjereno.
Ili, ako te prijatelj izda ponavlja se priča o birtiji, rok nekontroliranog ispijanja alkoholnih žestica (ma može i ilegalnih, punjenih u jednom od lokalnih sela) se produžuje na tri tjedna, preporučljivo je proklinjati sve vezano s tim «lažljivim drugom», zagrliti ženu koja je jedina ostala vjerna i uz čaše, razbiti i nekoliko boca (ipak, drug je drug).
A pjesme sretne tematike nisu tu samo da razgale sjetna srca već nose i duboku pouku. Ako je sve u najboljem redu, povedi «drugove» i ženu u zadimljenu birtijetinu, pijte sve i svašta cijeli tjedan (proces tugovanja ipak zahtjeva dulji vremenski interval pretvaranja krvi u alkohol), pjevajte, plešite i grlite se i na kraju, zbog tolike sreće, demolirajte cijelu birtiju. Stvarno dubokoumno, nema što...
Kad smo već kod dubokoumnosti treba spomenuti i intelektualne sposobnosti junaka ove priče. E, to je već osjetljivo područje. Osjetljivo zato što gotovo da i ne postoji, pa kad se ipak pronađu zametci neke vrste intelekta, s tim treba pažljivo rukovati.
Ipak, čovjek se nemalo iznenadi kad shvati koliko te seljačine znaju o područjima koja njih zanimaju, autima npr. Ako jedan vrli pripadnik ove vrste može nabrojiti apsolutno sve dijelove i djelčiće jednog modela BMW-a, do najsitnijeg šarafa, pa zar to ne zaslužuje Guinnessovu knjigu rekorda? A intelektualne rasprave na tu temu mogu potrajati danima, pa i završiti fizičkim obračunom. Glave su padale i zbog manje značajnih stvari.
Činjenica da su naučili čitati u šestom razredu, a tablicu množenja baš i ne znaju najbolje (pa postoje kalkulatori!) nije toliko bitna uzme li se u obzir njihov doprinos u drugim područjima – već spomenutim autima i drugim prijevoznim sredstvima (kod nekih se primjećuju gotovo opsesije bagerima, cisternama i sličnim vozilima), narodnoj glazbi i apsolutnoj nepogrešivosti mjesta gdje se prodaje najbolji burek u gradu.
Vokabular im je široko razgranat, obuhvaća fond od 183 riječi i 17 fraza, ali, za izraziti svoje potrebe i stanja duha, više im i ne treba. Osim kad žele uhvatiti neku curu koja ne pada samo na njihov «Don Juan de Marco» pogled i zlatni lančić oko vrata, već žele i neku razinu konverzacije. Taj problem, unatoč svemu, spretno rješavaju – pa nisu uzalud platili ozvučenje svog limenog ljubimca više nego sami auto! Na prve taktove harmonike svaka cura se prepusti.
Cure. To je opet posebna priča. Uglavnom vole mlađe, jer što manje znaju – to bolje za njih. Posebno im srce brže kuca na one iz najudaljenijih sela općine koje dođu u naš «velegrad» u srednju školu, pa se jadnice valjda izgube u svim tim neonskim svjetlima i gustom prometu. Ali naši vitezovi su tu da im pomognu da se bolje snađu. I tako počinju najveće romanse.
Onaj tko ima curu, «spušteni» auto, zatamnjena stakla, najnoviji album nekakve umjetne plavuše nevjerojatno dugih nogu i neproporcionalno velikih grudi, pa još i nešto maraka u džepu da počasti ekipu – taj je glavna faca! Tako se osjeća, tako i ponaša, možda podsvjesno i shvaćajući da je dostigao vrhunac života.
Priznajem, sve ovo može djelovati previše kritično. Ali nije sve baš negativno. Seljačine obično imaju veliko srce, odani su i vjerni, spremni pomoći svima kojima njihova pomoć treba. Pa makar se radilo samo o mijenjanju ulja ili guma.
|
