|
Goja i Štriga su se vrlo brzo pomirili i dogovorili sutrašnju kavu na Jarunu. Zapravo, pomirenje nije bilo u pravom smislu te riječi, nego su i jedan i drugi izbjegavali razgovore vezane za izlet. Nitko nije spominjao niti Maju, niti ormar, niti podrum, niti tajanstvenu tekućinu, niti udarac koljenom u jaja. Za divno čudo, razgovarali su normalnije nego ikada, iako ovaj put preko mobitela. Goja se iskreno nadao da je sa Štriginin intimnim organima bilo sve u redu. Ukoliko to ne bi bio slučaj, Štriga bi ga vjerojatno htio ubiti na neki vrlo okrutan način. Goji je srce jače zalupalo kad mu je ovakva ideja pala napamet. Srećom, Štrigini intimni organi su bili u fazi oporavljanja, a sam Štriga je podastro Goji jednu fantastičnu ideju.
Elem, legenda kaže da se u Savskoj ulici u gradu Zagrebu u krugu od tristo metara nalaze tri «birca», točnije, tri mjesta za izaći i «uhvatiti štogod». Nisi to bili «bircevi» u pravom smislu riječi (iako bi neki filozofi, da su živi, Sokrat na primjer, upitali: «Ako nije birc, što je onda?»), nego više «mjesta za izlazak». Prvo takvo mjesto bio je «Movie Pub», jedan simpatičan prostor u kojeg su zalazili mladići Gojinih godina. Goja je dobro poznavao «Movie Pub», i profil djevojaka koje tamo dolaze, čak je neke pokušavao i «zbariti», ali bezuspješno.
Drugo mjesto u Savskoj ulici je bilo pedesetak metara udaljeno od «Movie Puba», a zvalo se «Princ Student». Goja nije ništa znao o tom «Princ Studentu», osim da ima glupo ime i da su nekada tamo svirali narodnjaci. Štriga je objasnio Goji da tamo više ne sviraju narodnjaci, nego da su tamo popularne domaće pjesme koje izvodi «neki lik na gitari». Goja se u tom trenutku zapitao: «Kakve su to domaće popularne pjesme, a nisu narodnjaci?». Štriga se tu nešto zajebao, pomislio je samouvjereno Goja.
Treće mjesto se zvalo «Nec», a bilo je popularno sastajalište mladih ljudi željnih dobrog provoda i zabave. «Nec» je bio udaljen od spomenutog «Princ Studenta» svega nekoliko minuta hoda, ali se nalazio s druge strane ceste. U «Necu» su se puštali urbani turbo-folk narodnjaci, a Goji je takva muzika najviše odgovarala. I nije samo muzika iz «Neca» odgovarala Goji, nego i djevojke koje su tamo dolazile. Goja je puno lakše s njima uspostavljao kontakt, nego s onim djevojkama iz «Movie Puba». Djevojke iz «Neca» su bile mnogo pristupačnije.
Štrigina fantastična ideja se sastojala u tome da sljedeću srijedu sva trojica (Goja, Štriga i Peksimet) posjete «jeger-party» u «Movie Pubu», pa kad im tamo dosadi da odu do «Princ Studenta» i tamo malo snime situaciju, a za kraj da odu do «Neca», i da se, kako je to Goja više puta znao reći, «pošteno razvale». Goji se ova ideja jako svidjela, pogotovo zbog toga što se planiralo ići u «Nec». Jedini problem je bio taj što je pojam «u sljedeću srijedu» značio prekosutra, a to je Goji djelovalo vrlo skoro, budući da se nije još oporavio od izleta. Osim toga, valjalo je učiti «Infrastrukure cestovnog prometa», jer su se rokovi za polaganje ispita primicali nadzvučnom brzinom prema Goji. No, on je znao što mu je činiti. Odlučio je izaći van, jer, možda dobije popravnu šasnu za izgubljeni izlet. A takve šanse valja svakako iskoristiti.
|
