|
|
|
Uzori kroz život Kako odrastamo tako se mijenjaju i uzori u našim životima. U ranom djetinjstvu obično su nam uzori naši roditelji jer su to jedine osobe s kojima se družimo, s kojima provodimo dane, koji nas njeguju dok samo bolesni, vode nas na more, organiziraju nam rođendane, izlete i drugo. U nižim razredima osnovne škole uzor nam postaju osobe iz našeg neposrednog okruženja, na primjer profesori u glazbenoj školi, treneri u nogometnoj školi, osobe koje nam daju nadahnuće da se aktivno bavimo nečim i likovi iz omiljenih (crtanih) filmova koje gledamo. U višim razredima osnovne škole i srednjoj školi obično su nam uzori osobe koje se bave poslom koji nas zanima. Mladićima su uzor poznati sportaši poput Federera, Ronalda, Nadala, Alonsa i Kostelića, a curama poznati modeli poput Kate Moss i osobe koje imaju neku životnu priču koja nas impresionira poput Sanje Jovanović koja je unatoč nesretnom djetinjstvu postala vrhunska sportašica ili Maksim Mrvica koji je kao mladić sam lijepio plakate za svoje koncerte, a danas je svjetski poznat glazbenik. Kada postanemo studenti, tada nam uzori postaju osobe iz područja kojim se namjeravamo u životu baviti, političari poput Obame i Clintona, stručnjaci poput Welcha ili inovatori poput Gatesa. Moje osobno mišljenje je da pri „traženju“ životnih uzora obično idemo predaleko, uzore možemo pronaći u našem susjedstvu. Za mene je uzor moja susjeda koja 2 puta dnevno svaki dan u mjesecu odlazi u posjet svom bolesnom sinu u bolnicu i nosi mu hranu i tako već zadnjih 9 mjeseci. Tko su bili vaši uzori u djetinjstvu, a tko vam je uzor danas? Veliko srce malom srcu U Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb postoji Referentni centar pedijatrijske kardiologije. Tim pedijatrijskih kardiologa, ali i kirurga te liječnika u intenzivnom odjelu, svakodnevno radi na dijagnosticiranju i otklanjanju dječjih srčanih grešaka. Nažalost, bez medicinskih uređaja ovi vrhunski stručnjaci ne mogu djeci pružiti najbolju skrb. Zato je pokrenuta akcija Veliko srce malom srcu Iznos potrebnih sredstava za kupnju ultrazvučnog aparata za pedijatrijsku kardiologiju, ultrazvučnog uređaja za fetalnu kardiologiju, suvremenog telemetrijskog sustava, 24-satnog elektrokardiografa, 24-satnog RR monitoringa, ergometrijskog sustava i dva moderna elektrokardiografa je 3 i pol milijuna kuna. Svima vam je jasno da živimo u zemlji u kojoj je zdravstveni sustav toliko jadan i nedostojan ljudskom biću, a država neosjetljiva na zdravlje najmlađih, ali ova djeca i njihovi roditelji sada nemaju vremena za razmišljanje o tome kako je grozno biti bolestan u Hrvatskoj, njima je najvažnije da djeca ozdrave. Zato molim sve posjetitelje mog bloga da nazovu barem jednom broj 060 9095 i doniraju 6 kuna i 15 lipa humanitarnoj akciji Veliko srce malom srcu. Ne sumnjam da ćete se odazvati u velikom broju. Do sada je prikupljeno putem poziva oko 36.000 kuna. Sredstva također možete donirati putem žiroračuna 2360000-1101574313. Veliki pozdrav od Funky Businessa p.s. Jeste li uzeli telefon u ruke? Završimo više te pregovore Mislim da ćete se složiti sa mnom kada kažem da je krajnje vrijeme da završimo pregovore s Europskom Unijom. Ne znam osobu kojoj više nisu dosadile vijesti o otvorenim i zatvorenim poglavljima. Više od 6 godina slušamo prigovore iz Bruxellesa „niste napravili ovo, niste zadovoljili ono, kad to ispunite onda ćemo mi vama dati ovo“. Znam da smo 2005. godine, kada su počeli pregovori, bili zemlja u kojoj je gotovo sve bilo naopako, korupcija je cvjetala, niste mogli otići liječniku bez plave koverte, podmićivanje policajaca na ulici bilo je normalno, nismo imali planove za restrukturiranje brodogradilišta, nismo imali dogovorene granice itd., ali nismo baš toliko nesposobni da nakon silnih godina reformi nismo zadovoljili sve uvjete za ulazak. Pa čak i Europska Komisija priznaje da će Hrvatska po ulasku u EU biti najpripremljenija članica. Prva smo zemlja kandidat koja je pregovarala po novim složenim i strogim pravilima. Sada će vjerojatno oni koji su protiv EU reći da još nismo spremni, ali to je jedna velika glupost, mi moramo ući u EU i protivljenje ulasku pod izgovorom da nismo spremni nema baš nikakvog smisla. To može jedino odgoditi završetak pregovora za dva-tri mjeseca, ali ulazak u Uniju je nešto u što svaki Hrvat može biti siguran više nego u svoje ime. Pa zar itko misli da će rezultat tamo nekog formalnog referenduma onemogućiti Jadranku Kosor da potpiše povijesni Ugovor o članstvu čime će njezino ime biti zauvijek zacrtano u povijest Hrvatske? Nema mjesta za one koji ne uče :) Posljednjih godina u Hrvatskoj znatno se smanjio udio nestručnih zaposlenih (niža stručna sprema i nekvalificirani) te porastao udio stručnih radnika, osobito višeg i visokog obrazovanja. Taj trend nastao je kao posljedica povećanog sudjelovanja u obrazovanju na svim razinama, ali i činjenice da su radna mjesta za osobe s lošijim obrazovanjem jednostavno nestala. Drugim riječima, došlo je do porasta potražnje za obrazovanom radnom snagom. Broj slabije školovanih osoba smanjio sa 40% u 1981. godini na samo 16% u 2004. godini što govori u prilog gore navedenoj činjenici da su radna mjesta za takve gotovo nestala. S druge strane udio onih sa srednjom školom povećao se sa 48% na 60% u razdoblju od 23 godine. Iako se udio onih sa fakultetskom diplomom udvostručio u razdoblju od 23 godine i iznosi 16% u 2004. godini mjesta za poboljšanje strukture itekako ima. Zanimljivo je primijetiti da se udio onih bez osnovne škole i sa samo osnovnom školom izjednačio sa udjelom onih sa fakultetskom diplomom u 2004. godini. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine 19% stanovništva starijeg od 15 godina jest bez škole ili s nepotpunom osnovnom školom, a kad njima pribrojimo one sa samo osnovnom školom, tada dolazimo do brojke od gotovo 41% stanovništva s izrazito nepovoljnim postignutim obrazovanjem što posljedično znači otežan ulazak u svijet rada. U travnju ove godine održao se popis stanovništva čiji se prvi neslužbeni rezultati očekuju u lipnju. Možemo samo nagađati da će rezultati što se obrazovanja tiče biti povoljniji. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
