|
|
|
Po jutru se dan poznaje Ako je ova uzrečica iz naslova istinita, onda nas ove godine očekuje dobra sezona. Ovaj Uskrsni vikend proveo sam u Dubrovniku koji je prepun turista. Ujutro je grad zagušen turistima s cruisera, a popodne kada oni polagano napuštaju Grad Stradunom šetaju gosti iz hotela i privatnog smještaja. Većina hotela iz grupacije Jadranski Luksuzni Hoteli solidno su popunjeni, od 70 do 100%, a jednako dobru popunjenost zabilježili su i Hilton Dubrovnik i turski hotel Rixos Libertas, čitam u lokalnom tisku. Dubrovnik je navodno ove godine za praznike posjetilo duplo više gostiju nego lani u ovo razdoblje. Po slijetanju u Čilipe osjetio sam da se sezona lagano zahuktava, na pisti su na ukrcavanje putnika čekali zrakoplovi Dubrovnik Airlinea i Air Lingusa. Dobro vrijeme poslužilo me tijekom cijelog produženog vikenda. Bilo mi se jako teško vratiti u Zagreb. A vjerujem i svim putnicima u prepunom zrakoplovu. Eto sada ćemo morati pričekati lipanj za još neki produženi vikend na moru. Možda u Istri. Idem vidjeti na kalendar što bi se moglo "spojiti". Svim blogerima želim sretan Uskrs!  Gotovina: Politika je pobijedila pravdu Tužan sam i razočaran. Gotovina je proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 24. godine zatvora. Čermak je na sreću proglašen nevinim. Markač je proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 18. godina zatvora. Osobno vjerujem u generalovu nevinost i današnja presuda za mene je zaista sramotna pobjeda politike nad pravdom. Nadao sam se da će presuda biti oslobađajuća i da ćemo ove godine završiti dva dugotrajna i mukotrpna procesa za našu zemlju. Mukotrpan i dugotrajan proces pregovora s EU i mukotrpan i dugotrajan proces dokazivanja da je na Hrvatsku izvršena agresija od strane srpsko-crnogorskih vojnih snaga 1991. godine te da su naši generali samo branili svoju domovinu i svojoj djeci i svima nama gradili temelje za svjetlu europsku budućnost. Očito da je našim generalima presuda donijeta već davno prije na nekom drugom mjesto umjesto na sudu prema predočenim dokazima. Ova presuda me razočarala ne samo zbog Gotovine i Markača već i zbog toga što se njome ostavio trag sumnje da je naša zemlja izgradila neovisnost na zločinima i protjerivanju srpskih civila. Nadam se da će drugostupanjska presuda biti pravedna i vratiti naše osuđene generale u Domovinu. Kako je Gotovina uopće došao na optuženičku klupu Haaškog suda? General Ante Gotovina rođen je 12. listopada 1955. Kao mladić, sa 16. godina pobjegao je brodom kao slijepi putnik iz svog rodnog mjesta i prije nego što je napunio 18. godina prijavio se u francusku Legiju stranaca u kojoj se obučavao nekoliko godina. Sudjelovao u brojnim bitkama u Čadu, Obali Bjelokosti i Kongu. Kada je 1991. Hrvatska proglasila samostalnost Gotovina se nalazio u Argentini. Čuvši tu vijest odmah se u lipnju 1991. vratio u Hrvatsku i postao članom Zbora narodne garde (ZNG). Sudjelovao je u jako puno bitaka u Domovinskom ratu, od Zapadne Slavonije do Splita,Zadra, Livna, Dinare i Knina i s vremenom napredovao od zapovjednika, brigadira do generala. Umirovljen je u rujnu 2000. godine. Zbog prijetnji da će biti uhićen i izručen Međunarodnom sudu u Haagu 2001. godine odlučuje se na bijeg iz Hrvatske. Uhićen je 7. prosinca 2005. godine na Kanarskim otocima nakon višegodišnjeg skrivanja. 11. ožujka 2008. počelo je suđenje. Danas, 15. travnja 2011. je izrečena ova sramotna presuda ovog nevjerodostojnog suda. Život poslije smrti Ponukan gostovanjem don Damira Stojića na nacionalnoj televiziji 13. ožujka odlučio sam ovu nedjelju otići na misu u crkvu Sveta Mati Slobode na Jarunu samo kako bih poslušao propovijed navedenog svećenika. Inače živim daleko od Jaruna, ali namjerno sam odlučio izdvojiti malo više vremena kako bih poslušao propovijed ovog odličnog govornika. Nakon mise postalo mi je prilično jasno zašto je na večernju misu došlo nekoliko stotina mladih ljudi, većinom studenata. Tema današnjeg evanđelja između ostalog dotakla se i pitanja postojanja života poslije smrti odnosno pitanja koje si vjernici (ali i nevjernici) često postavljaju – što će se dogoditi poslije naše smrti, postoji li uopće zagrobni život? Don Damir je ispričao jednu izvrsnu priču koja nam daje konkretan odgovor na sve naše sumnje. Kada su 2001. godine teroristi napali SAD i avionima pogodili WTC (Svjetski trgovački centar), ljudi sa gornjih katova zgrade nisu imali izlaza iz gorućeg centra i bili su svjesni da će poginuti. Uzeli su svoje mobitele i zvali svoje obitelji i govorili im kako ih vole (iskazivali su Ljubav) i kako im je žao ako su u nečemu pogriješili. Na kraju razgovora svi su svojim obiteljima rekli „Vidimo se“ iako su znali da će umrijeti za par minuta. Nitko se nije drugačije pozdravio. Svi su u toj strašnoj situaciji dokazali da su sigurni da smrt nije kraj života. Dok je don Damir držao propovijed svi u crkvi su bili maksimalno koncentrirani na njegove riječi, u zraku se osjetila zainteresiranost vjernika za svaku njegovu riječ. Inače, na većini misa dok svećenik drži propovijed vjernici nisu toliko koncentrirani na sadržaj. Tome su najčešće odgovorni svećenici koji su loši govornici, nimalo zanimljivi i bez imalo želje da vjeru približe na praktičan način vjernicima. Bio sam na nemalom broju misa na kojima je svećenik čitao svoju propovijed s papira. Don Damir može definitivno svima biti za primjer. Preporučam svima barem jednom otići na misu na Jarun. Mjere poticanja zapošljavanja Ovo je samo moj prijedlog novih mjera poticanja zapošljavanja, postojeće mjere nisam namjerno nabrajao. Mladi bez radnog iskustva, studenti koji su tek izašli s fakulteta – za njih treba napraviti poseban program. Program bi trebao sadržavati mjere kojima bi se poslodavce oslobodilo plaćanja barem 50% doprinosa za prvu godinu zaposlenja mladih ljudi bez radnog iskustva. Ukoliko poslodavac produlji trajanje ugovora mladom pripravniku drugu godinu bi ga trebalo osloboditi plaćanja doprinosa u iznosu od 30%. Tek nakon isteka druge godine poslodavac bi počeo plaćati puni iznos doprinosa za svog zaposlenika. Trajno nezaposleni s neatraktivnom stručnom spremom – dosta osoba sa završenom srednjom školom (na primjer tekstilnom) jako dugo „stoji“ na Zavodu. Program za tu grupu nezaposlenih trebao bi sadržavati mjere koje bi uključivale prekvalificiranje odnosno programe doškolovanja. Tijekom sezone na Jadranu potrebno je dosta ugostiteljskih djelatnika pa zašto ne tekstilne radnike prekvalificirati u sobarice, konobare, pomoćne kuhinjske radnike, vrtlare i druga slična zanimanja. Plaće u turizmu su ionako veće nego u tekstilnoj industriji pa mislim da navedena grupa nezaposlenih ljudi neće imati ništa protiv prekvalifikacije. Napominjem da programu prekvalifikacije nezaposlene osobe trebaju pristupiti dobrovoljno. Bivši ovisnici – bivši ovisnici o drogi ili alkoholu najčešće budu odbijeni pri zapošljavanju ukoliko poslodavac sazna za njihovu prošlost ili ukoliko je osoba sama otkrije na razgovoru za posao. Za takve osobe potrebno je osmisliti program čije mjere bi uključivale poticaje za zapošljavanje takvih osoba. Poslodavac koji zaposli liječenog ovisnika dobio bi jednokratnu pomoć od 2000 kn, a ukoliko istu osobu zadrži dulje od godine dana preostalih 8000 kn. Ukupan iznos izgleda velik, 10 000 kn, ali broj takvih osoba nije prevelik, a problem njihovog zapošljavanje je ogroman. Malo tko će danas htjeti zaposliti nekog tko je pokleknuo pred drogom dok je bio mlad. Podjela jednog radnog mjesta – ovim programom bi se na jedno radno zapošljavale dvije osobe to jest otvaranjem jednog radnog mjesta rješavate problem dviju nezaposlenih osoba. Primjerice referent u MUP-u na odjelu za izdavanje putovnica radi od 8-12, nakon čega ga zamjenjuje kolega koji radi od 12-16. Ovaj primjer koji sam naveo riješio bi još jedan problem, živčanost i neljubaznost šalterskih službenika u državnim službama, ipak je lakše biti ljubazan i strpljiv prema strankama samo 4 sata umjesto 8 J Šalu na stranu, ova mjera je dobra jer će dvije osobe imati koliko toliko osiguranu egzistenciju. Jedan referent radi za 4800 kn 8 sati dnevno, dok nezaposleni referent prima naknadu od Zavoda u iznosu 1200 kn. Usvajanjem mog prijedloga dvije osobe bi radile po 4 sata za 3000 kn mjesečno. Trošak za državu gotovo jednak, a jedan manje na Zavodu. Javni radovi – javni radovi izvrsna su prilika za zapošljavanje nekvalificiranih radnika. U svakom mjestu sigurno postoje neki manji građevinski i vrtlarski radovi koje treba obaviti u proljeće. Barem 20-ak osoba dnevno može raditi na takvim poslovima i zaraditi dnevnice koje bi trebala osigurati lokalna uprava. U velikim gradovima broj osoba koje se mogu angažirati na takvim poslovima daleko je veći. Javni radovi nisu trajno rješenje, ali su dobro momentalno rješenje. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
