|
|
|
In memoriam: Ivica Račan (24. veljače 1944. - 29.travnja 2007.) U rano jutro, tek pet minuta iza tri sata, prije točno dvije godine, preminuo je naš bivši premijer, veliki socijaldemokrat Ivica Račan, nasljednik Zlatka Mateše. Bio je to pošten političar čiji se život odvijao možemo reći ciklički, rođen je u koncentacijskom logoru gdje je jedva spašen od sigurne smrti, negdje na polovici života postao je političar u usponu, a na samom kraju svog života ponovno je postao nemoćan u borbi sa opakom bolešću jednako kao što se osjećao na početku života u logoru smrti. Ivica Račan bio je veliki profesor koji je svojim učenicima, članovima SDP-a, ostavio vrlo težak zadatak – postati bolji od njega samoga. Nakon svega, možemo reći samo jedno – bilo je lijepo dok je bio među nama. Bol i patnja za gubitkom tako velike osobe ujedinila je sve političare bez obzira na stranačko opredjeljenje. To je bila situacija u kojoj su političari hrvatskoj javnosti pokazali da su i oni obični ljudi sa potrebom da iskažu osjećaje. Račan je čak i svojom smrću na metaforičan način pridonio populariziranju politike kao oblika iskazivanja javnog mišljenja i promjene društvenih prilika nabolje. Da li će i njegovi učenici po uzoru na svog lidera uspjeti nastaviti voditi ono što je započeo njihov profesor ostaje nam tek za vidjeti. Vrijeme će dati odgovor. Ove dvije godine nisu dale baš neki zadovoljavajući rezultat, jer ipak SDP nije na prošlim parlamentarnim izborima uspjeo složiti Vladu, ali ipak je osvojio 33% glasova što je bio veliki Račanov san. Sjećanje završavam jednom od meni najdražih Račanovih rečenica: ''Nekad davno imao sam jedan zaboravljen hobi-slikanje. Kada bih sada mogao naslikati svoju sliku Hrvatske u budućnosti, bio bi to osmijeh'' |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
