|
|
|
Napokon doma Evo nakon dosta vremena mog nepisanja vraćam se ponovno. Moja mala turneja po lijepoj našoj se odužila (od rta Oštro na Prevlaci do Istre) , a moj laptop se zarazio virusima koji su bili tako naporni da se „običnim“ antivirus-programom nisu htjeli izbrisati. Evo napokon se vratih u prijestolnicu i sredih ga od tih nitkova. Ponekad mi se čini da se danima ništa zanimljivo ne događa o čemu bih mogao nešto zanimljivo napisati, a kad u ovih sedam dana, svijet se gotovo okrenuo naopako. Evo samo nekoliko manjih i većih „tragedija“ koje su nas zatekle ovog tjedna. Poskupljenja...rješenje: na posao tramvajem, a na poslu ne palite svijetlo... Od ponoći nas očekuje veliko poskupljenje naftnih derivata, jedno od većih koje pamtim, cijena eurosupera bliži se 10 kn. Vlada šalje u Sabor izmjenu zakona o neoporezivom dijelu plaće. Sa 1600 iznos se podiže na 1800 kn. To će povećati plaće građana jedino ukoliko poslodavci to „dozvole“ za čak 50-70 kn, naravno govorim o prosjeku. Od 1. srpnja očekujemo poskupljenje struje i to ni manje ni više nego za minimalno 10%. Dakle onih spomenutih 50-70 kn dijelom će otići na pokrivanje većih računa struje. Na jesen (krajem rujna) očekuje nas poskupljenje plina. Jasno mi je da je moguće savjetovati građanima korištenje javnog prijevoza umjesto automobila kako bi uštedjeli na gorivu, ali kako će se građani savjetovati da žive u hladnom mraku tj. mraku bez grijanja da uštede na struji i plinu. No o tome više, sutra nas očekuje 35 Celzijevih pa nam grijanje nije aktuelno... Novi Lakijevi zubi od 8000 eura „donijeli“ Hrvatskoj 21. mjesto na Eurosongu Za početak, čestitke našim susjedima na definitivno najbolje organiziranom Eurosongu. Odličan stage i spektakularan vatromet na kraju sa Brankovog mosta i drugih mjesta oduševili su sve ljubitelje zabave. Rus Dima, uložio 10 milijuna dolara u nastup, došao u Beograd sa dva jeta, Stradivarijevom violinom, odnio pobjedu i vratio se u Moskvu kao nacionalni heroj. Naši Kraljevi ulice osvojili su 21. mjesto, dobili smo najviše bodova od Slovenije i BIH (baš se pitam zašto), a Srbi su nas otpilili sa bijedna 3 boda, mi njima dali 10. Čak nam je i Latvija dala 5 bodova. A dobro, ipak su to „braća“ Srbi. Ima li kraja rastu cijena nafte? Cijena goriva odavno je prešla “psihološku” granicu od 8 kuna, no sada je prešla i granicu od 9 kn kojoj premijer još nije dao naziv. Mogla bi se nazvati „depresivnom” jer će sada uslijediti niz poskupljenja. Prvi na redu je kruh koji će poskupiti za 7 dana i to od 10 do čak 20% što znači da ćemo sada za bijeli kruh izdvajati najmanje 8 kuna što i ne pokazuje baš neku osjetljivost države na socijalno ugrožene skupine građana jer ipak bez kruha se ne može. Sanader od Ine traži da smanji maržu, oni kažu da nemaju dovoljno zaliha nafte, a s treće strane Lučić iz SDP-a traži da se PDV obračunava na nabavnu vrijednost nafte, a ne na prodajnu cijenu. No sve bi to čovjek nekako shvatio, da se ipak radi o globalnom problemu i da je teško jednoj maloj zemlji poput naše brzo reagirati na promjene u okolini, ali da potpredsjednik Vlade Polančec laže cijelu naciju da su cijene nafte kod nas manje nego u svim drugim zemljama u Europi, to je ipak prešlo sve granice. Naravno za tu notornu laž nitko ga nije niti opomenuo. Osoba koja ne zna da je u još minimalno 12 zemalja benzin jeftiniji nego u RH ne može biti zadužen za gospodarstvo. Ali kod nas može, i to samo kod nas jer takvo nešto ne bi prošlo ni u Ugandi. No čemu se toliko čuditi tome kada je javna tajna kako je Polančec uopće došao do te funkcije. Neću više o Polančecu, samo mi tlak skače čim ga se sjetim. Patološki lažljivac. Srbi ko Srbi opet izabrali radikale, Bože pomozi, s jedne strane mi je žao jer će se naši ionako narušeni odnosi još više pogoršati i žao mi je onih Srba koji su glasali za Tadića i proeuropsku Srbiju želeći bolje odnose sa EU, samim tim i s nama. S druge strane drago mi je zbog onih zatucanih primitivnih četnika koji su glasali za radikala Nikolića koji će ih odvesti u izolaciju što će za njih značiti veliku nezaposlenost, smanjenje stranih investicija, niži indeks sigurnosti zemlje i brojne druge probleme, a nisu ništa bolje ni zaslužili kada su glasovali za Nikolića koji je izjavio 90-ih kako je potrebno likvidirati sve Hrvate. Sve one stvari koje su do sada u Srbiji dosta dobro funkcionirale (npr. mirovine iznose 70% prosječne plaće, kod nas samo 40%) postat će glavni problem svih Srba jer je jednostavno nemoguće da koalicijska vlada koju čine programski različite stranke dobro funkcionira i da zajednički nastave voditi dobre projekte i uvedu druge koji bi zamjenili loše postojeće. Zamislite što bi bilo da je kod nas Milanović okupio još 5 stranaka i sastavio Vladu? Kaos jer su svi političari tašti i željni vladanja i zato je bolje da bude jedan tašt, a ne petero njih jer svačija taština porezne obveznike stoji ipak previše. Bravo studenti! Iako je ministar Primorac jučer obećao (odmah se sjetih one „obećanje ludom radovanje“) studentima da će bezuvjetno i besplatno upisivati petu godinu studija odnosno diplomski studij za stjecanje zvanja magistra struke i završavanje studija „vječnih“ studenata po „starim“ uvjetima, studenti nisu odustali od prosvjeda i danas su se u 12 sati u cijeloj državi okupili na glavnim trgovima. Tako je bilo i u Zagrebu gdje se okupilo oko 3500 studenata, Rijeci 2000, Osijeku i Splitu oko 1000, Karlovcu 200, a Puli i Dubrovniku 50-ak. Studenti smatraju da ono što im je ministar obećao, a nije nigdje potpisao nije dovoljno, a oni uostalom nisu prosvjedovali isključivo zbog visokih cijena diplomskih studija već zbog lošeg provođenja Bolonjskog procesa i ignoriranja studenata odnosno zanemarivanja njihovog mišljenja u provedbi programa. Nije teško zaključiti da je nemoguće na jednom sastanku od 2 sata između ministra, Rektorata i predstavnika Studentskog zbora riješiti probleme koji su se gomilali posljednje tri godine. Kako Primorac može obećavati da će dati 100 milijuna kuna fakultetima za izvođenje diplomskih studija, ako prethodno nije dobio odobrenje Sabora za takve izdatke iz državnog proračuna? A možda ja ipak pričam gluposti, pa zadužit ćemo se u inozemstvu, što je 100 milijuna kuna spram 32 milijarde eura vanjskog duga. Čista sitnica! No dosta ironije, da mi je samo vidjeti kada Primorac sazna da diplomski studij na EFZG-u stoji 43. 000 kn po studentu, a poslijediplomski (doktorski) studij 120.000 kn. On se ipak nije udostojio prošetat od Markovog trga do Kennedyjevog i vidjet da studenti na tom fakultetu sjede na podu i slušaju predavanja jer ako ne budu redovito dolazili neće dobiti potpis. Nadam se da će studenti ostvarit svoja prava i pokazat svoju brojnost i moć i revolucionarski duh, kao u neka davna vremena. Oni su ipak pokretači našeg društva ma koliko mi šutjeli o tome. Zaustavimo „pokuse“ na hrvatskim studentima – pružimo potporu bolonjcima Kako bi pružio potporu hrvatskim studentima na kojima se „izvode pokusi“ tijekom ne(uvođenja) Bolonjskog procesa odlučio sam objaviti neke od njihovih zahtjeva i tako im barem malo pomoći da se okupe u što većem broju i ostvare svoja prava, da ih se makar tretira kao ljude, a ne kao brojeve bez osjećaja. 1) Mnogi faxevi od sljedeće akademske godine povisiti će cijene školarina od 500 do 1000 kuna. Time samo onemogućavaju upise na fakultete onim ljudima koji su slabijeg financijskog stanja i koji idu studirati u druge gradove. Znamo da fakultet nije obavezan, ali ako netko želi studirati neka mu se otvore mogućnosti za to. 2) Što se tiče ECTS bodova, mnogi faxevi omogućavaju prenošenje tih bodova u sljedecu godinu tako da nije bitan njihov zbroj. Neki dopuštaju samo jedan predmet sa minimalnim brojem bodova (op.a. kao Ekonomija u Zagrebu po samovoljnoj odluci dekana Darka Tipurića),a neki ne dopuštaju prenošenje niti jednog boda. I zašto nam u sredini akademske godine kad se već navikneš na jedan sistem rada, oni donose odluke kojima ukinu bodove tako da planovi padnu u vodu. Ukidanjem tih bodova, tj. nemogućnost prenošenja ispita u sljedeću godinu stvaran je dokaz da žele smanjiti broj studenata jer su njihovi kapaciteti mali pa nas se tako zele riješiti. 3) Jedan od najvećih problema je opsežno gradivo koje muči sve studente. Oni predmeti koji su nekada bili dvosemestralni, sada su jednosemestralni na većini fakulteta i to sa istom količinom gradiva kao i prije! Ono što se učilo 8 mjeseci, sada se mora naučiti u 3 mjeseca! Pa kako? I što je najgore, nametnuto nam je to da u biti učimo radi ocjene,a ne radi znanja. Puno sreće svim studentima u ostvarivanju svojih temeljnih prava! |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
