|
Ispričavam se zbog brisanja zadnjeg posta, ali budući da ste sami mogli vidjeti da je sadržaj bio prilično uvredljiv, obrisala sam ga. Molim čitatelje i autora da se ne ljute i ja se još jednom ispričavam. I nemam ništa protiv posta dok je to do određene granice, ali kada ju prijeđe i uvrijedi neke ljude, smatram da to nije u redu, i time ne želim reći da je nekome namjera bila zlonamjerna, ali je post ipak prešao granicu, a ovom blogu ne bi trebao biti cilj vrijeđanje. I nije.
Ok, sad.
Iskupljujem se reportažom s izleta, koji je bio davnog 12.10.
U petak, 12. listopada 2007. godine, išli smo na izlet na Risnjak. Nama (1.c) se pridružio i a i d razred.
Krenuli smo oko 8 sati ispred škole. Imali smo autobus na kat u kojem smo se pomiješali s de razredom. Kad smo krenuli, još uvijek umorni od ranoranjenja, mirno smo sjeli na mjesta i u početku samo pričali, a neki i kartali. Prošavši Zagreb (iz kojeg smo, usput budi rečeno, izašli nakon 45 minuta vožnje), polako smo se razbuđivali. Svi smo se popeli na kat autobusa i započeli sa zabavom. U sjedalima nas je sjedilo po četvero ili petero, a neki su i stajali. Vodile su se žustre rasprave, bezbrižni razgovori i izmjenjivala su se iskustva i dojmovi iz nove škole. Slušali smo glazbu i sprijateljavali se s de razredom.
Do stajališta smo bili prst i nokat – svaki razred zasebno, ali i skupa. Oko 11:30 sati napokon smo stigli na našu prvu lokaciju – špilju „Vrelo“. Prvotno zanimanje pobudio je pad mobitela u ograđeni plitki „bunar“ bez vode. No, nakon nestanka interesa za prvotnu atrakciju, marljivo smo prionuli sendvičima.
Potom su nas, grupu o grupu, vodili u špilju. Temperatura joj je bila niža za otprilike pet stupnjeva, ali bila je ugodna. Na ulazu u špilju postavljena je i ne baš dojmljiva izložba „Embrij“ se sastojala od crvenih ili plavih žičanih skulptura. Potom je slijedio obilazak špilje, koja je, kao valjda i sve ostale špilje, bila impresivna – prepuna stalaktita, stalagmita i stalagnata raznolikih oblika i izgleda. Jedini nedostatak u svemu je bilo blato i vlaga, ali nismo se žalili.
Nakon što su sve grupe obišle špilju, vratili smo se u komfor našeg autobusa na kat i nastavili vožnju u smjeru Risnjaka. Kada smo došli, posegli smo za fotoaparatima, i krenuli u obilazak. Budući da se Risnjak nalazi u Gorskom kotaru, oduševio nas je (ili bar mene :D) pitoreskni pejzaž.
Šetnja Risnjakom
Obilazak nije bio naporan ili dosadan, uglavnom se svodio na šetnju prirodom i vodičevo objašnjavanje koje je bilo zanimljivo i kratko. Putem smo, između ostalog, vidjeli i konje koje su ljudi manijakalno fotografirali i divili im se.
Nakon šetnje slijedilo je tako zvano slobodno vrijeme ili kako bi neki još rekli najbolji dio izleta. Profesori su otišli na kavu, a mi, prepušteni sami sebi, se raspršili po Risnjaku. Dečki su zaigrali rugby, a cure su ili navijale ili odlutale na koji Nescafe.
Utakmica je bila dinamična i zanimljiva, a rezultat, pa, nekima odličan, a nekima nezadovoljavajuć, ovisi u kojem su se razredu našli :D. Kada nam je i to slobodno vrijeme isteklo, vratili smo se u naš cool autobus na kat i nastavili ono što smo prekinuli izlaskom, a pala je i bela. Nakon izleta, čak smo otišli i na kavu u naš omiljeni „otok“ i nastavili naše druženje. U svakom slučaju ćemo Risnjak pamtiti kao naš prvi jubilarni izlet na kojem smo se zbližili. (Žao mi je. Volim patetične završetke =P)
Ok.
Nema slika.
ZASAD
Ali.
Bit će.
Kad me imageshack prestane jebat i blokat mi komp.
I baš su kul slikice. Vidjet ćete.
:****
Vaša PoA *Princess of Africa*
|
i njenim osobljem, učenicima V. Gimnazije u Zagrebu!
