WORLD 2

Mršave ili debele, neugodna mirisa ili otrovne, postoje mnoge vrste žaba. Znanstvenici neprestano pronalaze nove vrste tih vodozemaca svuda po svijetu.
Evo nekoliko primjera: nedavno su na Kubi otkrivene sićušne žabe, veličine kovanice, na Sumatri i Javi viđene su leteće žabe, u Gvajani su pronađene prozirne »staklene« žabe, a u Venezueli je viđena žaba koja ispušta strašan smrad kada se osjeti ugroženom.
Možda misliš da je pronalaženje novih vrsta žaba dobra vijest, no nisu sve novosti o žabama dobre. Mnoge žabe uskaču u vrlo velike probleme.

MySpace Layouts

Ako pogledaš što se događa u nekim barama ili rječicama, možda uočiš da nešto nedostaje – žabe. To su uočili i znanstvenici. U mnogim dijelovima svijeta naokolo skakuće mnogo manje žaba nego prije. Žabe su ugrožene i u našoj zemlji.
Jedna od izumrlih vrsta je australska žaba vrste Rheobatrachus silus koja je bila posebna po načinu na koji je štitila svoje mlade. Ženka žabe čuvala je punoglavce u trbuhu dok ne bi postali malene žabe. Znanstvenici sada tvrde da je ta žaba izumrla.
Mnoge žabe koje su se održale izgledaju neobično, a neke od njih ne žive dugo.
Zašto žabe izumiru? Nitko ne može sa sigurnošću reći, no znanstvenici kažu da možda postoji više razloga.

Mokra divljina
Žabe nalazimo na svim kontinentima osim na Antarktiku.
Neke žive u gradovima, pustinjama,
planinama ili na travnjacima,
no većina žaba više voli vlažna područja, kao što su bare, močvare i kišne šume. Što vlažnije – to bolje.
Žabe vole vlažna područja zbog nekoliko razloga. U vodu polažu jaja, u vodi pronalaze svoju omiljenu hranu – mušice, puževe, crve i ostale ukusne poslastice, no voda ih i štiti.
Žaba se može sakriti od ptica i ostalih grabežljivaca tako da jurne pod obližnji list ili zapliva pod vodu.
Nekim je žabama teško pronaći mokri dom. Žablja staništa se isušuju, a močvara je manje. Širom svijeta ljudi isušuju bare i močvare – kako bi na tim područjima gradili domove i poslovne prostore. Kako niču nove građevine, žabe gube svoje stare mokre domove.
No, gubitak staništa nije jedini problem s kojim se žabe suočavaju. Neki stručnjaci kažu da na ove vodozemce vreba više životinja nego ikada prije. U Australiji su ljudi, primjerice, bare napunili ribom. Neke od tih riba vole jesti žablja jajašca, a kako se povećava broj grabežljivaca, smanjuje se broj žaba.

Problemi s kemikalijama
Drugi problem zbog kojega su znanstvenici zabrinuti je uporaba nekih kemikalija koje žabama mogu štetiti.
Kiša može isprati kemikalije u bare, a one ne samo da zagade vodu već prolaze i kroz kožu žaba. Nakon što kemikalije uđu u tijelo žabe, mogu uzrokovati velike probleme.
Zbog nekih kemikalija punoglavci i mlade žabe jedu manje i plivaju sporije. Neke druge mogu izmijeniti izgled i ponašanje mužjaka žabe. Neke od žaba koje su bile izložene utjecaju kemikalija imale su manje punoglavaca, dakle manje je žaba.

Brojni mutanti
Žabama se događa nešto još neobičnije. Mnoge mutiraju, odnosno mijenjaju se. Prve žabe mutanti otkrivene su prije gotovo 60 godina. Tada je bilo samo nekoliko žaba mutanata, no sada ih je mnogo.
Deformirane žabe pronađene su u 38 saveznih američkih država i u mnogim drugim zemljama. Na nekim područjima gotovo polovica žaba ima neku vrstu deformacije – što za žabe nije dobro.
Mnoge žabe nemaju noge, a druge ih imaju previše. Nekima noge rastu iz neobičnih mjesta – čak i iz trbuha. Većina deformiranih žaba ne živi jednako dugo kao normalne žabe. Što uzrokuje te promjene?

Zrake iz svemira
Zasada znanstvenici ne znaju što je uzrok ovih problema, no navode brojne mogućnosti. Ove neobične osobine možda su uzrokovane zagađenjem, bolestima i čak ultraljubičastim (UV) zrakama.
UV zrake mogu oštetiti tvoju kožu, uzrokovati opekline ili rak kože. Zato je važno da se namažeš kremom za sunčanje sa zaštitnim faktorom kada god izlaziš van.
Te opasne zrake žabama štete još više. Mogu proći kroz žablja jajašca i oštetiti ih, a iz oštećenih jajašaca mogu se razviti mutirane žabe.
UV zrake sada su veći problem nego što su bile prije. Inače Zemljin zračni omotač zaustavlja većinu UV zraka, no zagađenje je oštetilo taj ozonski omotač, pa sada više UV zraka stiže do Zemljine površine.
Srećom, kemikalije koje su oštetile ozonski omotač više se ne proizvode. Znanstvenici kažu da bi se omotač trebao sam popraviti, no za to će trebati mnogo godina. Jednom kada se rupa sanira, UV zrake više neće biti tako veliki problem kao sada.

I za kraj, upoznajte još i ekstremne žabe
Najmanja: Zlatna žaba je velika otprilike kao tvoj nokat na ruci.
Najveća: Žaba golijat duga je gotovo 30 centimetara i može biti teška koliko i kućna mačka.
Pjevačica: Jedna vrsta žabe koja živi u Kini pjeva poput ptice.
Neuništiva: Hrženica može biti zamrznuta nekoliko tjedana i nastaviti normalno živjeti nakon što se odledi.