en-sof

nedjelja, 01.04.2007.

tuzna prica

tog jutra probudila se sa sjetom u dusi, nije znala zasto takav osjecaj, a jutro je bilo tako ljepo, odisalo je svjezinom i sunce ga je kupalo svojim njeznim zrakama, ustala je iz kreveta iako joj se nije dalo, zeljela je ostati u toplom zagrljaju svog kreveta, no ipak je ustala, pogledala je kroz prozor i vidjela da se kisa sa suncem mjesa, zeljela se stopiti sa tom kisom , obukla se i izasla van, setala je tako po kisi, stapala se sa njom, sjeta je sve vise i vise rasla u njoj, zeljela je pogledati svoj grad iz druge persprektive, polako se uspinjala prema vrhu zvonika, pogled koji ju je tamo cekao zaustavljao joj je dah u grudima, preplavili su ju razni osjecaji, sa jedne strane planine a na drugoj strani more, more koje je toliko voljela, koje ju je toliko mamilo, koje ju je veselilo i rastuzivalo u isti mah, sjedila je tako na vrhu zvonika misli su ju obuzimale, tupilo se razljevalo njenim tijelom suze su joj punile oci, pozeljela je poletjeti poput galeba koji je kruzio oko zvonika, bol i tuga su ju obuzele,cak je i fizicku bol pocela osjecati,morala je sici jer misli koje su ju obuzele preplasile su je, podigla se i krenula prema dolje i dalje je takve misli nisu pustale, samo je bol bila sve jaca, zeljela je nestati, nije znala kuda ide samo je hodala da bi razbistrila misli, ali nikako da ju napuste nikako da popusti ova bol koja ju je cijelu obuzela, vristala je u sebi, odjednom shvatila je da se nalazi na stjenama more ispod nje je divljalo tako ju je mamilo u zagrljaj ju svoj zvalo, nije vise razmisljala samo je htjela da bol koju osjeca nestane da se oslobodi ovih okova koji ju stezu, zakoracila je korak naprjed, taj korak je bio posljednje sto je napravila, zakoracila je prema moru, prema zagrljaju koji ju je tako mamio, sa smjeskom na licu padala je u ponor ispod sebe, kasnije kada su ju nasli na licu joj je titrao taj isti osmjeh, sva tuga, bol i tupilo nestali su u tom trenutku, ostala je samo sreca i ispunjenost.......