en-sof

utorak, 07.11.2006.

vapaj

Bol se nadvila nad mene
kao oblak tamni
sto krade zemlji suncevu svjetlost
i u tamu pretvara sve pred sobom
Tapkam u mraku
rukama se sluzim
da bi napipala put za dalje
oci nikako da se priviknu
Srce kuca sve tise i tise
u grudima pritisak
svaki trenutak je patnja a ne nada
Cujem a ne slusam
dodirujem ali ne osjecam
Prazna iznutra
kao santa leda postala
Bicevi sa svih strana
kidaju moje tijelo
ostavljaju krvave tregove.
Zivot iz mene istiskuju
u nadi da ce me unistitit
dnu prikovati
bez imalo snage me ostaviti
zelju u meni ugasiti
borbu obuzdati
A oni ne znaju da odavno sam ja vec tu
i da ono sto mi rade ne osjecam
samo tragovi krvavi sto tijelo mi krase
ocrtavaju bol koju mi nanose
bez imalo milosti i nade da ce prestati
Podigni me Andjele dusu mi okrijepi
osjecaje vrati
zelju mi podari
borbu u meni izazovi
i ponovno me k tijelu vrati
Uzdignute glave
na nogama klecavim
malaksalog tijela
kroz oluje straha i nemira
ponovno cu krociti
sa novom snagom i voljom u sebi
zivotu cu se posvetit
bicevi ce utihnut
suprostavit cu se tami
srce ce moje opet kucat ritmom pravim
okupana ljubavlju oke ce zasjejit
i sve ruzno odagnat ce dani
puni nade i radosti jedan po jedan
ce ljeciti rane duboko urezane
u mojoj dusi......