en-sof

nedjelja, 05.06.2005.

sreco

od cijelog svijeta sam se sakrila. ko mala čahurica sam postala. osjecaje u lance vezala samo osmjeh iz vana stavila. sreco nije a te ne primjecujem i ne osjecam, ali jace je to od mene, i nakon mukotrpne borbe posustajem i povlacim se u svoju cahuricu sa osmjehom na licu i opet te pustam da plovis uzburkanim morem dok i tvoj duh ne posusta, dok se ne umori. naucile me godine da ljudima ne vjerujem. utvrdu sam gradila da bi kroz zivot lakse hodala. znas da kukavica nisam, samo ne zelim opet da boli,ono dijete u meni treba vremena da se oporavi. I DA ZNAM, da te izgubit mogu zbog ovoga sto radim, ali ja sam svjesna toga, no ipak dijete treba ojacati jer trenutno nisam spremna jos da ga pustim ovakvog u svijet kad znam kako okrutan taj svije moze biti. i sad ces ti reci "ali i lijep zna biti". da, znam, ali ovaj puta ne kockam, kad ga jos ojacam i zaljecim rane u svijet cu ga pustiti, jer onda cu znat da je spremno na sve uspone i padove. a ti! dali ces jos uvijek biti tu to ne mogu znati. kazu da sto ti je sudjeno nije izgubljeno. tako se i ja nadam da ces tu biti i da ces znati konce u svoje ruke primiti. trenutno i na hladno pusem, i cim osjetim da nesto nije ziher povlacim se i gledam iz prikrajka. znas da sam tu za tebe i kao sto kazes da te bolje od i jednog apaurina smirim tako ce i dalje biti, samo mi daj vremena da se otvorim i budi tu uz mene , kraj mene. previse toga na svojim ledjima nosim, tako da i enmam bas vremena misliti na sebe, trenutno su drugi vazniji od mene i treba na njih misliti i vuci ih. dokle? dok budem mogla. znam da mislis da ti ne vjerujem i da te to boli, ali ova mala ti vjeruje samo se malo strpi dozvoli mi da svojim tempom ti pokazem svijet u kojem zivim.
pusa