en-sof

ponedjeljak, 02.05.2005.

za tebe

Tvoja pitanja, moji odgovori

Tvoja pitanja stoje, ali ja ti ne mogu reci ono sto ti zelis cuti, vec ono sto ja jesam, mislim i zelim. Sve sto si rekla moze biti istina, ali ja tako zivim, kao takvu me mozes prihvatiti ili se mozes okrenut i otic, to je tvoj odabir. Ja se zbog nikoga ne mjenjam, to sam sto sam i takva cu bit dok ja ne osjetim da je vrijeme da se mjenjam. Da, osjecaje sam zatvorila i poprilicno dobro funkcioniram na ovaj nacin, trebam trjeznu glavu a ne glavu koja je u oblacima, moze biti i to da se unistavam na taj nacin, ali ja to tako ne dozivljavam, upravo sam diplomirala, posao je tu, meni je dobro, ne zalim se, znaci pase mi tako. Imam svoj cilj, svoj put i drzim ga se bez vecih poteskoca. Zao mi je sto ti ne mogu reci ono sto ti zelis cuti, ali tako je. Ja sam svjesna svega toga, da sam osjecaje zatvorila, da cu se prije ili kasnije morat suocit sa njima, da cu ih morat osvjestit i da mi trebaju u zivotu, pa pobogu imam ih ja samo sto ih na kapaljku pustam van, tocno onoliko koliko mi treba u kojem trenutku, mozes ti to zvati proracunato, hladno, sebicno, ali hm, po cemu onda ti nisi sebicna, ti me zelis mjenjati napravit od mene ono sto tebi pase, to nije sebicno, proracunato...? ja sam uvjek za kompromis, i nije mi se problem prilagodit, ali ne mjenjam se zbog nikoga jer onda to nisam ja nego tvoja proekcija, osoba kakvu ti zelis a sreco ja to nisam, stoga negdje u svijetu postoji vec takva osoba kakvoj se ti nadas i kakvu zelis uza sebe. Kazes da me proslost zarobila i da zivim u tome! Zanimljivo, ja sam proslost rijesila te osjecaje sam osvjestila i rijesila ih na pozitivno, da, crpim snagu iz te proslosti da bi moja sadasnjost funkcionirala za buducnost, sta u tome ima lose? Svako nadje svoj izvor snage za dalje. Moje je eto to. Kad ga iscrpim naci cu neki drugi. Drugo tvoje pitanje, koliko dugo ce ona zivjet u meni u mom srcu u mojem zivotu? Zauvjek ce ona biti tu, uvjek u mom srcu i zivotu, pa zar si ti prekrizila svakog sa kim si prekinula, pa pobogu dala sam joj 3 godine svog zivota, normalno je da je dio mene, nit ju mrzim nit ista takvo, pa cemu onda to. Ona postoji i uvjek ce bit dio mog zivota, sada na drugaciji nacin, ali uvjek tu. Sta bi trebala kad ju vidim okrenut glavu i pravit se da ju ne poznajem? Cemu to? Zasto te bas ona smeta, a druge ne? Pa i druge su tu, nijednu nisam izbrisala iz svog sjecanja, to bi bilo isto kao da pljujem po sebi, pa ja sam bila sa njima, znaci nesto me k njima privuklo, ali su to zavrsene price, sada smo prijatelji i to isto treba njegovati! Nit se trebas natjecat sa njom niti zelim da joj budes slicna, ja ne trazim, a niti zelim njenu kopiju, jer da je tako onda bi se trudila oko nje. Ne postoje dva ista bica na ovoj planeti, pa stoga cemu to uopce pokusavati, ti si takva ona je onakva i to je to, cemu sve tako kompliciras. Ufa. Daj mi prostora, ko kobac si nadamnom, ako pogledam nekog, ako pricam sa nekim odma skaces, odma mislis da zelim nesto sa tom osobom, odma ljubomora, grinta. To me polako ali sigurno izludjuje. Da zelim neku drugu onda bi se oko nje i potrudila. Kad sam sa nekim onda sam sa tom osobom, a ne sa sto i jednom drugom. Izlude me te provjere, di je tu povjerenje? J.... takvu vezu u kojoj nema povjerenja, da te zelim varat varala bi te isto ko sto ti to mozes meni napravit, i ja to ne mogu sprjecit ni promjenit, jer ako ti to zelis ti ces to i ucinit, a boze moj zna se sta je ako se to desi, kraj veze, i to je to. Nema drame, nit zivciranja, jednostavno cemu komplicirati. Surova realnost je da nas ne povrjedjuju drugi nego se mi sami povrjedimo, svojim ocekivanjima koja su skoro pa uvjek prevelika, mene moze nesto povrjedit sto ti napravis a tebi to moze biti bezazleno i bezvezna situacija, znaci moje ocekivanje me povrjedilo. Za mene je to tako glupo kad nekom kazes ajme kako si me povrjedio, malo ocekivanja prilagodit osobi s kojom si i s kojom se druzis, svi smo mi razliciti i ne razmisljamo i nemamo iste principe, stavove.....stoga nas i razlicite stvari vrjedjaju. A ego nas najveci neprijatelj uvjek je povrjedjen i vujek boli kod takvih stvari. Stoga malo sa njim porazgovarati i eto sve super nema povrjedjenosti i boli. Treba uzivat u onome sto se ima jer tko zna sta ce se desit sta ce bit, zivot je zvrk i nikad ne znas sta se moze desit. A mi se svi zatvaramo i branimo od svega toga, sto vise osobe prilagodit sebi zatvorit u nekakve okvire, ljubav je eto postala kao ono bitno da nekog imam i da nekom pripadam, a u biti mi pripadamo samo sebi, a sa nekim mozemo djeliti svoj zivot, nekom mozemo dat svoju ljubav svoje osjecaje ali uvjek smo svoji i to nam uvjek ostaje. Jer kad nekom pripadas onda on gospodari tobom, tvojim tjelom, umom dusom, a sumnjam da to nekom pase i da bi to svejsno zelio da bude. Rekla si mi da je to moj najveci problem sto nikom ne zelim pripadat, ja vec pripadam nekom, sebi i onom iznad sebe, koji je iznad svih nas. Probaj me shvatit i razmislit o tome, mozda shvatis neke stvari, mozda shvatis mene. Ja tebe prihvacam kao takvu i u redu to si ti, kad ces bit spremna mjenjat ces se ili ne ces to je opet tvoj odabir. Ovo su odgovori na tovja pitanja, koja si postavila, eto sad ih i na pismeno imas hehehhe.

Pogledaj u moje oci
I pozeli neka te njihov
Bezdan odnese u dubine
Tamo gdje caruju moja
Postajanja moji snovi,
Zelje, osjecaji, boli, radosti
Gdje sam JA
Kad izronis, kad pozelis se vratiti
Na povrsinu sa sobom neces
Moci ponjeti nista,
A imat ces sve