Zato jer smo mi mladi, a vi niste!

Ovo je nešto što se može često čuti u zadnje vrijeme. Ne znam da li se često vrti po medijima, ali VIPovu reklamu sam imao prilike vidjeti zbog prirode svog posla. Ne znam zašto je reklama izazvala toliku reakciju. Reklama je namijenjena mladima, teenagerima i bilo bi stvarno čudno da se svima svidjela. Ni meni nisu prezanimljive reklame za pelene (ni za bebe, ni za odrasle). Doduše nije mi ni ova VIPova nešto posebno zanimljiva, ali zna se kome je reklama namijenjena i koga treba pitati za mišljenje. Ako se klincima sviđa, onda je posao dobro odrađen. A ako VIP to osjeti na svojim prihodima onda tu ne treba više komentirati. Ono što moramo naučiti jest prihvatiti svijet u kojem živimo. I da to nije onaj isti svijet koji je bio prije 15 (i više) godina. Možda se u školi uče iste stvari, ali izvan škole život je mnogo drugačiji. Kad sam išao u srednju onaj tko je imao kompjuter je bio sretnik. Internet smo koristili samo navečer zato jer je bio jeftiniji, a ako koristiš internet ne možeš istovremeno zvati s fiksnog jer se koristi isti signal za glasovne i podatkovne usluge. Da ne spominjem telefonskog dvojnika, jer ako ga imaš (a to je najčešće prvi susjed) onda ni on nije mogao koristiti telefon. I tako smo krajem devedestih surfali po 2h dnevno, jedva pogledali pokoju sliku, top listu na MTV, chatali preko ICQ i dobili račun 600 kn (Stranice za odrasle nismo smjeli baš gledati jer je cijela obitelj koristila isti PC i uglavnom je bio na vidljivom mjestu). Tada su nas starci i profesori stalno opominjali kako visimo za kompjuterima, surfamo internetom, igramo igrice i uopće se ne družimo. A onda kad se družimo opet nismo valjali zato jer izlazimo kasno i vraćamo se iz grada rano. Današnji klinci vjerojatno puno više vise na „gadgetima“ pa mi izgledamo mila majka spram njih (eee profesori da li sad mislite da smo bili tako loši?). I svi zgroženi njihovim ponašanjem. Ispada da bismo trebali raditi isto što i generacije prije nas. Da se ne bismo trebali ponašati nikako drugačije, jer su oni prije nas smislili sve najbolje. Istini za volju, svaka mladost je ista; proživljavali ju mi u 2014. ili a 1954. Određene godine nose svoje, samo vrijeme u kojem se nalazimo dopušta da mladost proživimo više ili manje (naravno da nisam mogao visiti na Faceu 1998. jer je tada i Zuckerberg bio klinjo. A da je postojao Face bio bi mi najbolji prijatelj jer bih znao na koje mjesto će izaći koja cura jer je „attendala event“). I zato ne trebamo biti samo negativno nastrojeni prema onima koji su sada mladi. Ako se prisjetimo, i mi smo bili neshvatljivi starijim generacijama. Meni je baš drago ako današnji teenageri imaju više prilika nego ja. Nadam se samo da će ih dobro iskoristiti.
VIPovu reklamu sam doživio i kao kritiku današnjem društvu. Mladi žive s roditeljima dokle god mogu, ne dižu se starijima u tramvaju, lijeni su,... Ako je tako, od nekog su to morali naučiti. I ako je tako, što mi odrasli koji se zgražamo, činimo da bi to promijenili? Imam preko 30 godina i podstanar sam. Nemam hrabrosti uzeti kredit na 30 god. A da ostanem bez posla vjerojatno bih i ja živio kod staraca. A ovi koji rade za 1.600 kn ni nemaju baš izbora nego živjeti sa starcima. Ne mogu kupiti ni studenstki dom na crnjaka jer je i on skuplji. Što se tiče ovog da su lijeni i da se ne dižu starijima u tramvaju, i to vrlo vjerojatno dolazi od kuće. Mama mi je profesorica u srednjoj školi i kaže da su veći problem roditelji nego učenici. Tako da se opet vraćamo na to da je sve što ostaje iza nas, djelo nas samih. A mi se čudimo otkud to tako. Ako mislimo da će ti mladi uništiti cijeli svijet (a 50% smo u pravu :D), što kanimo učiniti? Naravno, nakon utakmice s Cameroonom :).

Oznake: reklama, generacija, vip, VIPnet, Tele2, HT, T-Mobile, MBA, ispit