prijatelji stari gdje ste....

srijeda, 23.07.2008.

Jednoj prekrasnoj djevojci za rođendan

Tina od srca ti sretan rođendan.

i još jedan pupoljak ovog prekrasnog cvijeta za tvoju sekicu

Sretan ti rođendan mladosti!!!

| komentari (9) | print | # |

četvrtak, 17.07.2008.

Podržimo humanitarnu akciju...

HUMANITARNA AKCIJA : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" ZA TEŠKO BOLESNU DJEVOJČICU ANJU KOSTANJEVEČKI

Zovem se Teo Topolovec. Imam 21 godinu. Rođen sam u Zagrebu, gdje živim i radim dan danas. No ovo nije priča o meni, već o jednoj djevojčici Anji Kostanjevečki koja je od rođenja stopostotni invalid. Naime Anja
Kostanjevečki je petogodišnja djevojčica koja od rođenja ima cerebralnu paralizu i epilepsiju. Anja ne može ništa samostalno obavljati i ovisna je 24 satno brigom svojih roditelja.
Anjini roditelji mjesečno za njezino liječenje izdvajaju oko 6.000,00
tisuća kuna(privatne fizioterapeutske vježbe, lijekovi za epilepsiju, logopedske vježbe, razne rehabilitacije i dr).
Također roditelji izdvajaju jako veliki dio novca na
kupnju invalidskih pomagala bez kojih Anja ne može normalno funkcionirati (invalidska kolica, invalidska sjedalica, invalidska auto sjedalica, stajalica, pomagalo za kupanje….) koje dođu svaki od 15 do 20 tisuća kuna. Hzzo pokriva samoinvalidska kolica i to u iznosu od 8 tisuća kuna (ostatak roditelji snose
sami) a sav ostali trošak za ostala pomagala, roditelji snose sami.
Nažalost kao u svakoj ovakvoj tužnoj prići i u ovoj roditelji nisu u
velikoj financijskoj mogućnosti i ovisni su o pomoći drugih ljudi koji su voljni pomoći. Pitate se svi kakve ja veze imam sa ovom malom ali hrabrom djevojčicom Anjom i njezinim hrabrim roditeljima Jasminom i Tomislavom.
Naime ja sam nećak Jasmine i Tomislava , bratić male Anje i živim sa njima u istoj kući. Svakodnevno gledam njihovu konstantnu borbu za ozdravljenje teško bolesne Anje i neznam na koji bi im način pomogao. Zadnjih dana stalno slušam svog ujaka Tomislava kako govori da u narednom periodu moraju skupiti dovoljno novaca za kupnju invalidskih kolica, invalidske auto sjedalice, te da Anji omoguće što kvalitetnije vježbe a koje naravno koštaju. Iako sam zaposlen, nisam u
nekoj velikoj materijalnoj i financijskoj moći, te sam odlučio da im pomognem na ovaj način. Da upoznam i senzibiliziram širu javnost o njihovim problemima. Odnosno, da javnost zainteresiram o njihovom slučaju kako bi im se koja dobra duša smilovala i pomogla.
Mala Anja ima svoju Internet stranicu http://malanja.blog.hr koju vode
njezini roditelji i tamo možete saznati kakvu 24 satnu borbu vode njezini
roditelji za njezino zdravlje.
Ovu humanitarnu akciju sam nazvao : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" koja će trajati od 14 srpnja 2008 do 14 rujna 2008 godine. Nadam se da ce se u tom periodu skupiti dovoljno novaca, kako bi se maloj Anji mogla kupiti invalidska kolica (18.000,00 kuna), invalidska auto sjedalica (18.000,00 kuna) te da joj se donekle osiguraju privatne fizioterapeutske vježbe koje roditelji plaćaju oko 500,00 kuna tjedno.

Što od Vas konkretno očekujem? Očekujem da prije svega ovaj e-mail
proslijedite na što više mjesta kako bi se što više ljudi upoznalo sa situacijom teško bolesnog djeteta kojem je itekako pomoć potrebna. Proslijedite ovaj e-mail svojim prijateljima,
rođacima a oni neka taj e-mail proslijede dalje. Također bi Vas zamolio da
uplatite koju kunu ili koji euro na Anjin žiro ili devizni račun, jer svaka kuna i svaki euro dobro je došao kako bi se ta karika povezala u jedan veliki lanac.

Anjin žiro račun : br.žiro računa u Zagrebačkoj banci
2360000-1000000013
pod poziv na broj upisati:
3113728810
model plaćanja: 00

Anjin devizni račun (kod uplate iz inozemstva): br.žiro računa u
Zagrebačkoj
banci
2360000-1000000013
broj deviznog računa
2435841613
Iban broj:
HR323600003226926047
Swift Code:
ZABAHR2X
Av.Dubrava 43
10040 Zagreb
Poslovnica 016407

Na kraju akcije "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" na Internet stranici
male Anje http://malaanja.blog.hr objavit ću kompletan sakupljeni iznos, te poimence svaku osobu ponaosob koja je sudjelovala u ovoj humanitarnoj akciji.

Još jednom apeliram na sve Vas da se uključite u ovu humanitarnu
akciju "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" i pokažimo još jednom svu našu veličinu kad su u pitanju teško bolesna djeca i njihovi hrabri roditelji.

U nadi da će odaziv biti veliki unaprijed se svima od srca zahvaljujem.

U privitku možete pogledat malog ali hrabrog borca

Otvorena je i grupa na Faceeboku, pa tako možete i tamo dati svoju podršku humanitarnoj akciji za malu Anju.

Kontakt osoba za ovu humanitarnu akciju:
Teo Topolovec Prugovečka 4, 10040 Zagreb
Tel. 01-2994-402
091-723-9560

P.S. Znate kako se ono kaže kamen po kamen palača pa nadam se da ćemo svi zajedno pomoći Anjinim roditeljima da oni pomognu svojoj maloj princezi, koja nas, koji otvorimo njihov blog uvijek obraduje i podari svojim sunčanim i veselim osmjehom. Zato udružimo snage i pomozimo ; !

| komentari (3) | print | # |

ponedjeljak, 07.07.2008.

Pomalo razočarana u svijet u kojem živimo....

Do sad sam na svom blogu nastojala pisat o vedrijoj strani , ali čitanjem i praćenjem bloga i tekstova na njemu odlučila sam i ja ponešto napisati o ovoj našoj ružnoj svakodnevnici.
Na blogu sam upoznala mnogo ljudi, obitelji sa sličnim problemima, neki su puno, puno kompleksniji i teži, neki nemaju previše posla pa od dosade pišu uglavnom ima nas svakakvih u ovom velikom društvu. I to je čar ovakvoga druženja.
Ali jako me rastužuje činjenica da u današnjem vremenu, vremenu interneta, leta u svemir, izuma čudotvornih lijekova i ne znam čega sve ne još uvijek ima ljudi koji razmišljaju kao u doba inkvizicije, progona i neznanja. cry
Ne znam zbog čega je netko lošiji ili bolji ako sluša Pavarottia , Magazin ili Thompsona, ili je netko iznad nekoga samo zato što je «zdrav» i nema posebne potrebe, ili ima puniji novčanik od onog drugog. I sama sam majka, imam blizanke, jedna je dijete sa posebnim potrebama da li to znači da sam je se trebala odreći da bi bila prihvatljivija ovome društvu, ili to znači da je ona manje vrijedna od druge koja je zdrava ne znam, znam samo da niti sam ja tako odgajana niti tako odgajam svoju djecu. One odmalena znaju da postoje ljudi koji su drugačijij od njih , da ima ljudi koji su gladni kojima je teže nego nama i da takvima trebaju pomoći i nadam se da sam im uspjela usaditi onu prijeko potrebnu nit ljudskosti i poštovanja prema svakom živom biću. Nažalost u ovom svirepom vremenu, punom žurbe i borbe za opstanak, za život (pri tom mislim na egzistenciju) sebe i svoje obitelji jako malo imamo vremena i za one najbliže sve to stoji ali svatko od nas bio on crn, bijel, žut, katolik, pravoslavac, musliman , bogat ili siromašan ispod kože je krvavo crven . A nesreća, bolest ili smrt ne pitaju tko si i što si i ne trebaš je zvati,ona dođe sama.
A život nam je tako kratak i svi smo mi smo kap u oceanu, zrnce prašine u ovom velikom svemiru, pa zašto onda svaki taj trenutak ne iskoristiti za nešto dobro nešto što će ostaviti neki trag našoj djeci...učiniti njima život podnošljivijim i boljim.
Pa ne mora to biti neki veliki trag jer male stvari čovjeka čine sretnim, jer....
Nije li ista tragedija i ista žalost roditeljima kad ostanu bez svog djeteta , od bombe,automobila ,metka ili bolesti? (jer oni su ostali bez onog najvrijednijeg i ništa im to ne može vratit i ništa ih ne može utješiti)
Nije li isto teško onome tko se rodi kao invalid kao i onome tko je to naknadno postao,jer ako nemaš bubreg npr. od rođenja ili si ga kasnije izgubio nemaš ga i to je jedino istinito i jedino s čime se moraš naučiti živjeti? cry
Zato ne trošite vrijeme koje vam je preostalo jer vjerujte nikad ga nema dovoljno bez obzira koliko dugo živjeli uvijek ostane nešto nedovršeno, bolje ćete se osjećati barem se ja osjećam tako pomognem li nekome i ne mora to biti ne znam što čovjeku je nekad važnija topla ljudska riječ od brda prolaznih materijalnih stvari.
Sad neću više pisati iako ima još puno stvari o kojima bi se dalo na ovu temu pisati.
I jedna stara pjesma ali su riječi jako dobre:

| komentari (14) | print | # |

četvrtak, 03.07.2008.

Plitvice...obično-neobične fotke....

Prije odlaska u bolnicu u Zagreb bili smo na Plitvicama. Jedan od naših najljepših Nacionalnih parkova.
Dan je bio subota, vrijeme odlično ne previše vruće kao danas, a cijelodnevna šetnja sa djecom.. ma nešto predivno.
Iako smo strepili, još sam 2 dana do odlaska u bolnicu, ljepota prirode nam je dala pretršt mira ,a žubor vode,,, ma nešto neopisivo.... Evo nekoliko detalja sa našeg izleta, i pomalo neobičnih fotki ...Da i vi malo uživate u ljepotama zelenila, plavetnila i prirode. sretan
Za početak malo slapova :

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
nisu pirane sretan Ena je probala thumbup

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
a ima i patkica

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
sreli smo još neke životinjice..

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Opet isprobavamo jeli voda hladna:

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Diana u rupi..

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Diana na stablu

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Neki su nakon cjelodnevnog hodanja bili jako umorni a neki i ljuti što moramo kući:

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
A sa Plitvica nas je ispratila ova mala ptičica koju smo jedva uspijeli
uhvatiti fotoaparatom jer nam se stalno bježala...

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
A mama je bila dežurni fotkač pa je nigdje nema uvijek se skriva iza fotoaparata
Nadam se da ste barem malo uživali jer mi jesmo. sretan
Pozdrav i kiss svima do idućeg javljanja!!!