Eliza Romanov bila je ruska nasljednica trona, sestrićna od Sharre Rose, i ono najvažnije bila je vještica, moćna vještica koja je više od ičega mrzila Alhira Blackdeatha. Alhir je u svoj prošlosti promjenio puno poslova, između ostalog bio je i plačenik, kojem su platili da ukrade čarobni štapić ruske kraljevske obitelji, tijekom njegove provale stvari su se zakomplicirale i Alhir je bio primoran ubiti Elizine roditelje da bi spasio sebe, od tada njezin je cilj –osveta. No sada je ovdje zajedno sa Veličanstvenima i Drevnim da bi pomogla spasiti posljednju pripadnicu jedne od najstarijih čarobnjačkih obitelji, pripadnicu obitelji koju su njezini roditelji cijenili, djevojku s kojom je znala provoditi ljeta.
Stajali su prostoriji trinaest stupova u Gryffindorskom hramu, Angela je skinula svoj medaljon, Alhir je s prsta skinuo obiteljski prsten, a potom iz džepa izvadio kutijicu u kojoj je bio prsten što ga mu je Enika ostavila, nitko nije ništa komentirao, a on je opijeno gledao u sjaj njegova rubina. Pogled mu je počivao na urezanom imenu Godrica Gryfffindora, pitajući se da li je moguće da je tako jednostavno. Enikine su mu riječi odzvanjale u mislima „ prijeđi triput preko imena Godrica Gryffindora i dobit ćeš oružje za moje uništenje“. Već duže vrijeme razmišlja o načinu da pošalje tu vješticu u pakao s jednosmjernom kartom, zar je zaista bila tako glupa i neoprezna i rekla mu kako da je se riješi, zar nije u njegovom pogledu vidjela da ju mrzi, zar nije ozbiljno shvatila njegovu prijetnju da će ju jednoga dana ubit.
„Alhire!“ iz razmišljanja ge prene Angelin glas, on pogleda u Dalena koji mu samo potvrdno klimne glavom bez da je i čuo pitanje, i potom on palcem pređe triput preko urezanog Godricovog imena na prstenu , prsten zasvijetli već poznatom crvenom bojom tako intenzivnom da je prisutne natjerala da skrenu pogled, u idućem trenu pred njima je bio Gryffindorski mač, šok je bio na većini njihovih lica. Da zaista je bilo tako jednostavno.
„Ali kako…mislim zar nisam ja uzela mač od Yocelin?!“ upita zbunjena Maggie
„Ne, barem ne pravi!“ odgovori joj Karolin
„Pa dobro kako je za boga uspjela napraviti lažni mač?!“ upita Amanda
„Naplatila je uslugu za uslugu goblinima!“ objasni joj Karolina, tri prokleta predmeta zasvijetle istim svjetlom približe se jedan drugome i ostanu nekoliko trenutaka lebdjeti u zraku, da bi potom bili preobraženi u pergament star koliko i sam Gryffindorski hram. Alhir priđe pergamentu i rastvori ga a na njemu se ispišu riječi
„Za otvaranje ulaza iskoristi moć razaranja!“ riječi naglas pročita , svi se slože da se to odnosi na njega i potom se odmaknu od stupova
„Nije li protivno nekom pravilu ili zakonu uništiti ih!“ upita on tonom glasa za koji bi se da je došao od bilo koga drugog reklo da je zabrinut , no ovako možda se prisutnima ta zabrinutost samo učinila
„Otkada ti mariš za pravila i zakone?!“ upita ga sarkastično Eliza, htio ne htio Alhir je morao priznati da je upravu i da je njegovo ponašanje smiješno, trinaest stupova nestane u trenu u tisućama svjetlucavih komadića. Linije koje su bile iscrtane u krugu između njih počnu se povlačiti jedna u drugu otvarajući kamene zavojite stepenice koje su vodile u unutrašnjost zemlje. Prisutni izmijeniše zabrinute poglede .
„Zaboga ponašamo se poput glupe bezjačke djece, svi smo ovdje iskusni i vješti čarobnjaci i vještice i k tome još nas sedmero ima dodatne sposobnosti!“ reče iznervirano Maggie i zakorakne na prvu stepenicu, Alhir ju zaustavi.
„Čekaj!“ reče on pa ponovno pogleda pergament na kojem su sada bile ispisane nove riječi
„Izazovi su napravljeni od strane Veličanstvenih i samo će ih Veličanstveni riješiti!“ a onda se uz to pojave riječi koje su izgledale na brzinu napisane , dopisane, neurednim rukopisom
„izazovi testiraju pojedinačnu moć veličanstvenih i ne predstavljaju izazov ako ste jedan od njih, sedam izazova za sedam veličanstvenih!“ nije bilo smisla više odgađati i oni se spuste kamenim stepenicama do dvorane s prvim izazovom. Bila je to velika okrugla prostorija s srebrnim stupom svjetlosti na sredini , kada su svi stupili u prostoriju prolaz kroz koji su došli nestane. Ostao je sada samo put naprijed, nema više povratka. Društvo se ogleda po prostoriji izuzev svjetlosnog stupa bila je prazna bez prozora i namještaja sa samo jednim drvenim vratima, prva im priđe Elbereth, bila su zaključana ,naravno.pokušali su sve čega su se mogli sjetiti no vrata su ostala zaključana. Iznenada prostorijom odjekne zvonki smijeh, Angelin smijeh.
„Bože pa kako smo glupi ovo je pre jednostavno, ključ je u onom svjetlosnom stupu!“
„ANGELA NE!!!!“ vrisne Alhir , ali bilo je prekasno , Angela je već zakoračila u svjetlosni stup i postala pepeo nestao u svjetlu. Jedno po jedno poraženo padnu na tlo pored vrata koja su tvrdoglavo odlučila ostati zaključana. Vrijeme je prolazilo sporo, brzo kad se napokon Karolina, ledena kraljica, bez osjećaja , kuja koja uživa u tuđoj boli suznih očiju digla od poda i prišla stupu.
„Bog mi je svjedok da bih bio najsretniji s tobom dva metra ispod zemlje,a li da si se smjesta maknula od tog stupa!!!“ reče joj Alhir, ona ga prečuje zatvori šaku i prinese ju usnama puhne u nju i potom ju otvori bijela golubica poleti prema svijetlu i doživi Angelinu sudbinu , samo s jednom razlikom sada je Karolina bila dovoljno blizu da vidi što se događa s osobom koja zakorači u svjetlo. Karolina se okrene prema Maggie
„Maggie ovo je tvoj izazov!“ reče ona, svi ju pogledaju
„kako to misliš!?“
„Sjetite se što je pisalo na pergamentu, izazovi su napravljeni od strane veličanstvenih i samo ih veličanstveni mogu proći, u stupu vrijeme teče jako brzo osoba koja zakorači u njega ostari i raspadne se u manje od sekunde, ti možeš zaustaviti vrijeme i tako se spasiti sudbine“! pojasni Karolina, nesigurno Maggie se digne s poda i priđe Karolini i stupu svjetlosti
„Mags, ne čini to!“ zajeca Amanda, Maggie se nasmiješi sestri a potom se okrene Karolini ozbiljnog izraza lica
„Ako preživim ovo želim, novu garderobu, novi mp4, godišnju zalihu čokoladnih žaba i sladoleda od jagode, a ako si se preračunala onda ne pristajem na ništa manje od piramide posvećene meni!“ Karolina nije uspjela da se ne nasmije
„Dogovoreno!“ reče joj Karolina, prisutni zatvore oči ne mogavši gledati kako i Maggie doživljava Angelinu sudbinu
„O i ostala sam bez crne olovke!“ Maggein glas ih natjera da otvore oči stajala je s osmjehom od uha do uha pokraj Karoline i u ruci držala srebrni ključ
„O moj bože“ Anastasii se otme prigušeni uzdah, Maggein osmjeh se zaledi i ona panično počne pipati svoje lice
„Što je , ako sam dobila bore zaklat ću te Karolina!“ Amanda se nasmije
„Nije ti ništa s licem sis, ali dobila si jedan sjedi pramen!“ oni se uputiše prema vratima koja su se sada bez problema otključala iako praćeni Maggeinim negodovanjem koje im je barem na tren popravilo raspoloženje nisu mogli da se ne zapitaju što ih dalje čeka. Na pergamentu se ispiše nova rečenica
„Prvi izazov, prvi život!“ ostalo je još samo da se zapitamo tko će još morati platiti cijenu svojeg života da bi Enika opet mogla biti među njima.
Alhir je reagirao prvi povukavši Aqvu za ruku, zbog premalo prostora izazvao je lančanu reakciji pa su svi poput domina pali jedni na druge,iako je bilo i psovki i neizgovorenih kletvi postali su zahvalni kad su shvatili da im je taj Alhirov čin spasio život, naime sada je bilo riječ o puno manjoj prostoriji koja je bila potpuno prazna na suprotnoj strani su ponovno bila još jedna vrata. Iako je Alhir bio siguran da je bila riječ o nekakvoj zamci sada ju nije mogao vidjeti, pa se zatekao kako se preispituje, zar je postao paranoičan.
„Karolina možeš li ponoviti ono s golubicom?“ upita ju Alhir, ona potvrdno odgovori i ponovno dočara jednu golubicu , no ništa se ne dogodi.
„Ne razumijem ….“ Sharra nije uspjela završiti svoju rečenicu, metalna cijev ju probode, cure počnu vrištati , sekundu potom cijev se povuče natrag u zid , Alhir pokuša uhvatiti Sharru ali ga Elbereth povuče u natrag te nova metalna cijev koja je trebala raniti Alhira probode Elbereth, te se ponovno nakon sekunde povuče natrag u zid , Elberethina rana zacijeli , ona uhvati Sharrinu ruku i naglo ju povuče rušeći ih ponovno na pod no tako ih je barem ona metalna cijev promašila.
„Alhire možeš li ju iscijeliti?“ upita Karolina, a Alhir kojem je ne moguće opisati izraz lica samo potvrdno klimne glavom. Nesigurno on priđe Sharri koja j esada već obilno krvarila, klekne do nje i utisne joj jedan poljubac u čelo mrmljajući riječi
„Oprosti!“ a potom ju uhvati za oba zapešća i zatvori oči. Da je netko stajao s druge strane vrata sigurno bi pomislio da Sharrah netko muči curciom , njezini vrisci ispunili su cijelu prostoriju. Kada je Alhir napokon otvorio oči izgledao je kao da je on pretrpio onu bol koju je očito pretrpila Sharrah.
„Alhire , a da objasniš?!“ upita ga Anastasia
„Nema se tu baš puno za objasniti, suprotno bezjačkim serijama , iscjeljivanje nije bezbolno i ugodno, osoba koju se iscjeljuje mora u trenutku iscjeljivanja pretrpiti onu bol koju bi pretrpila u dugom razdoblju oporavka, ta je bol obično podijeljena na vrijeme oporavka pa nije toliko jaka naravno uvijek postoje izuzeci, no ovako tu bol moraš pretrpit u onom trenu dok te netko iscjeljuje , nadam se da ste shvatili jer ja vam ne znam drukčije objasniti!“ objasni Alhir, Sharrah je sada izgledala kao da nikad nije ni pretrpila ozljedu
„Pa ovo je očito izazov za mene“ reče Elbereth
„Ne vidim smisao u zadatku, čak i da ti prijeđeš sobu i otvoriš vrata mi ostali ne bismo mogli!“ reče Gabriel, Alhir se ogleda po sobi
„Zapravo to nije točno , vidite li onu polugu kraj vrata , kladim se da ona zaustavlja zamku!“ reče on. Dok je došla do vrata i poluge Elberth je desetak puta bila pogođena onom metalnom cijevi , no svaki put bi njezina rana zacijelila. Nakon što je poluga bila spuštena ekipa nesigurnim koracima prijeđe sobu i uđe u novu prostoriju gdje ih je čekao novi izazov. Ovaj put se ponovno na pergamentu ispišu riječi
„Pravi put će otkriti samo kiša bez oblaka!“ ekipa se ogleda po sobi bila popločena kockastim pločicama, Alhir oprezno jednom nogom stane na jednu , a ona propadne, Gabriel ga uhvati za ruku pomažući mu da održi ravnotežu.
"Pa Amanda ovo je očito tvoj izazov!" reče Alhir
"Zašto moj?!" pobuni se Amanda, svi ju pogledaju nevjerujući da je to rekla
"pa možda zato što ti jedina od nas možeš stvorit kišu!" vrisne Alhir
" Aha , pa to ima smisla de mi samo još reci KAKO TI OČEKUJEŠ DA JA STVORIM KIŠU U ZATVORENOJ PROSTORIJI!!!!!!!????"