*najdraži Oliver*
Dani su moji
Već dugo
Ko jesenja kiša
Što ne prestaje
Tu sam,a nisam
Ja se ne prepoznajem
A traje i traje
I neznam kraj
S kim sada dijeli
Svoj loš dan
Znam da samoću ne podnosi
Kome daje za pravo
Da se njenim osjeća
Samo da joj skrati dan
Zašto samo s njom letim?
Samo s njom se osjećam živ?
Sve dublje tonem,
Sve brže padam
I da mogu želim
NESTATI
Sjeno moja
Nocas Te svuda moje srce trazi,
Tuzno se pita hoce li Te naci
I hoce li Tvoje misli,
Put meni naci
U noci bolnoj
Ja saptat cu tiho:
Budi sjena moja!
Sjecanja divna vracaju me u proslost
I grudi ispunjaju boli,
Nikada Tebe zaboravit necu,
Moje Te srce jos jednako voli.
U noci bolnoj
Ja saptat cu tiho:
Budi sjena moja...!
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U p r o lj e c e zivota moga
Kad zivot ko cvjetno je polje
I mislim da vjecno ce tako biti
I jos ce biti ljepse,jos ce biti bolje
Mi gorimo u raskosi duge
Zudnja je nasa najveca od svega
Ne znamo za boli,ne znamo za tuge
Ne ostvaljaj me samu
Prijatelju dragi
U pravom lj e t u zivota moga
Kad zelja za zeljom se krece
Kad nemam jos rane na dusi
I samo jedan put je do srece
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U j e s e n zivota moga
Ne ostavljaj me samu
Kad me hvata bolna sjeta
Misli na one divne dane
Na prekrasna topla ljeta
Jos uvijek imam dovoljno snage
Da maknem s puta sve sto mi smeta
Da sacuvam uspomene drage
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U j e s e n zivota moga
Al ako ti ponestane snaga
Ako moras ici
Nek me dalje prati
Tvoja sjena draga,
Ali me n i k a d a
Ne ostavi samu!