Rose And Butterfly

(ilitiga kako su nastali moji podocanjaci)

danas sam umorna... i danas mi se nista ne da... a trebala bih biti smirena i spremna za rad, tek je pocetak tjedna...
ostala sam zatecena spoznajom koliko je odjednom tesko zaspati u studentskom domu...
naizgled mirna vecer, a ja nekako snena i spremna za san... i lezim u krevetu... a odozgo se cuje muzika i to jedna pjesma, u nedogled... i napokon se stisa... moja snenost polako prelazi u zivcanost... ali ipak se potrudim zaspati...
kad, eto ti cimerice... pale se svjetla, okrecem se po krevetu... skuzila je da me je probudila, ali svejedno lupa vratima i opet izlazi iz sobe... sad mi se ona ista pjesma pocela motati po glavi... gotovo da bih je mogla poceti pjevati...
budim se na mahove... cujem nekoga na drugom katu kako otvara ladicu od kreveta... u blizini netko pusta vodu na wc-u... cuje se i TV... i mislim si, kaj je ovim ljudima?! do nedavno je bilo tako tiho, a sad pola 2 u noci i ljudi hodaju i gledaju TV... nije ni cudo da ne mogu ustati prije 12...
i tako odjednom zaspim... ali, ne, evo opet cimerice... ovog puta jos glasnija... otvara vrata sobe, zalupi ih, zakljuca... otvori veliko svjetlo... otvori vrata od wc-a... ode u wc... ventilacija me polako pocinje nervirati... pusta vodu, valjda 5 minuta... a onda napokon prestane... i nadam se da ce otici leci... ma ne, pusti ona opet vodu... i opet curi 5 minuta, bez prestanka...
pocinjem ludjeti... kad napokon izadje iz wc-a... ugasi veliko svjetlo... zatvori prozor... zatvori prozor?! ja ne mogu spavati kad je zatvoren prozor!! i odjednom postane toliko sparno u sobi... moram poplun baciti sa sebe...
a sad mi se pocelo i piskiti... ustajem... odem do wc-a nadajuci se da ce zaspati i da ju necu probuditi... legnem opet u krevet i osjetim glad... ustanem i pojedem jabuku... a sad opet treba oprati zube... dobro, operem zube... legnem u krevet, trudim se ne osjecati sparinu, ne cuti udaranje vratima negdje na hodniku, trudim se zaspati... i taman lagano utonem u san i mislim kako me vise nista ne moze omesti...
probudi me hrkanje... da, ponovno moja cimerica... i to ne normalno, ne jednolicno... hrce na mahove... nekoliko puta tise i onda odjednom jako glasno... doslovno me preplasi... pa onda pocnem lupat nogom po krevetu, da ju probudim, da se okrene... djeluje pola sata, taman zaspim i eto ga opet...
i probudim se danas, sva neispavana... sa podocnjacima... nj...