Razmisljam koliko te volim,
nizem najljepse stihove
svog postojanja i htjenja...
U toj igri sto se zivot zove
ja zelim tek biti...
Biti s tobom, zbog tebe
i za tebe...
Ti do savrsenstva uzdizes sve
ono postojano u meni...
Snove cinis stvarnima,
nedostizne vrhunce dostupnima...
Tvoja ljubav toliko je velika,
a moja kap u ovom moru
sto svijetom ga zovu...
kad to kazem
vidim tebe
pruzam ti ruku
krhku i snaznu
zelja u meni se nada
da si dobro
da ne znas sve
sto muci ljude
da si posteden
i da ne postoji tvoja bol
sto je ceznem uzeti rukama
i odnijeti na kraj svijeta
daleko...
i onda ti reci ko djetetu
volim te!
volim tvoj pogled u daljinu
i tvoj nespretni hod
volim ono cemu drugi negoduju
tvoje sitne skrivene radosti
i sto ne znas koliko te volim
tvoje sumnje i drhtaje u samoci
volim te!
i kad to kazem
vidim tebe
to je sve
sve sto znam o ljubavi...