Sjedim na tronu patnje i boli.Plačem u podne.Tko bi ga znao zašto.
Novi korak.Ideali postaju realna pitanja,proći će i život.
___________________________________________________________
Tih vjetar raznosi cvijetove sa krošanja mojih snova.
Nježna kiša ispire svaki trag nemira.I sve što osjećam je mir.
