Tu,nasred hladnog,˝pločastog˝ hodnika okupana krvavom svjetlosti bolesne lampe
ležim čitajući njegova slova.

Nije bitno što bilo koji susjed može izaći na vrata urlajući:
Dijete pa prehladit ćeš se.Ustaj!

Zaista nije bitno.Samo vi urlajte.

Tresu mi se ruke i podrhtva svaki dio ˝klimavog˝ mi tijela.

Nije bitno.

Topim se u vlastitoj krivnji priljubljena uz ledene pločice.
Njišući se u ritmu.Prevrčući se s boka na bok.

Outside the thoughts come flooding back now
I just try to forget you

Goreći u mojim rukama tupi papir,rasipa riječi posvuda
hraneći stanice krivnjom.

Another waste of time
Another dream in flames
And once you feel the fire
You’ll never be the same