Biseri hladnih jutarnjih sati rasuti kosom boje karmina.

Izgubljen pogled u daljini guste magle parane oštrim granama.

Nepomične grudi još uvijek negdje duboko,duboko dišu.Nepomične.Dišu.
Njišući tijelo.Tiho škripajući.
Urezujući tragove dublje,i dublje.

Daleko(je) od svoga tijela i gomile što komeša mir odlutale duše.

Nikad nađeno
-duboko u kapljicama magle,nježno lice još uvijek se skriva
tamo u zemlji sna.