Nekad sam bila sretna...
Sretna jer sam bila slobodna..
Slobodna poput ptice..
Optimistična,živahna...
Suze,zlo,ljudi...nepoznati su bili pojmovi..
Sada više nije tako...
+ + +
Srušili su me na tlo..
Skršili mi krila,iščupali rogove..
Okovali me..kao da sam njihova..
+ + +
To je igra..pomislim..
Bolna igra..noćna mora..
Probudi se..
Kasno je..
Duša mi je slomljena...
Um raskrvavljen..
Bez nade i volje za životom..
+ + +
Okovi su prejaki...
A ja oslabljena..
Nema smisla...
+ + +
Lutam tamnim odajama skrovitog sjećanja..
U potrazi za tobom..
Opijumske pare,mutna magla..
Priječe mi put..
Ne dopuštaju da prodrem u njih..
Kao nekad..
+ + +
+ + +
Moje suze sada ništa ne znače..
Izgubljene...u isplakanom moru...
Jednolične i nevrijedne..
Nitko ih ne želi..
Osim tebe..
Uvijek si ih želio...
Znao si s njima..
Bile su tvoja djeca..
Djeca koja su te neizmjerno voljela...
Pronalaze u tebi utjehu..
Iako te više nema..
+ + +
Bili smo zajedno..
Razuzdani i sretni..
S nebom u našim rukama..
Imali smo sve...
Sve što smo mogli poželjeti..
Bilo je tako lijepo..
Gotovo nezaboravno..
No ljudi su to promjenili...
Zauvijek...jer..
Ubili su te..
A ja sam ubijena s tobom..
+ + +
Volim te..
Još uvijek..
Ne plačem..
Suza je bilo previše..
Znam da si samnom..
Da me gledaš..
Čekaš da dođem k tebi..
Da opet budemo zajedno..
Kao nekad..
+ + +
No okovi me ne puštaju..
Ne još..kad će?..
Bojim se..
Ljudi me guše..
Dođi..
Dođi molim te po mene..
Ne mogu više..
Ne mogu umrijeti..
A još mi je teže živjeti..
Spasi me..
Žele uništit moju dušu..
Neee!!.. nesmiju...
Želim k tebi..
Moja duša želi k tebi..
+ + +
Srca ionako više nemam..
Iščupali su ga...
Okrutno..
Ali još uvijek te volim..
I voljet ću te zauvijek...
+ + +
|