02.12.2013., ponedjeljak
Mislio sam da me nije sram
|
Od mnogih sam ljudi u zadnje vrijeme čuo da ih je sram što su Hrvati. Afektivna je to reakcija osvještenijih ljudi na ovu odvratnost koju je jučer uspio provesti konglomerat hrvatske desnice, Rimokatoličke Crkve i bogatih kršćanskih sektaša. Pomislio sam: "Pa zašto bi me bilo sram, ja tu ljudsku bljuzgu ionako ne smatram dijelom moje Hrvatske." Ipak, osjećaj je prejak. Ovo što sam pomislio znam, ali sram je ono što osjećam. I mrzim što to osjećam, grozno mi je zbog toga, no za to krivim desničare. Ne može ih se opravdavati. Ja sebe ne smatram ljevičarem ni desničarem, ali itekako sam uvjerenja da su ključni problem desničari, jer naši se ne bave ekonomijom, nego ljudskim i građanskim pravima. Ovo neće stati, budite sigurni. Izrodi odgovorni za referendum krenut će na smanjenje prava nacionalnim manjinama, na zabranu medicinski potpomognute oplodnje, zatim pobačaja. Nesposobna vlada je iznevjerila svoje građane jer je u ovih par godina zaista mogla zaštititi instituciju referenduma, tako da mu ograniči snagu, da se njime ne može smanjivati ljudska i građanska prava. No nije ni prstom maknula po tom pitanju. Pokušali su uvesti dobar, ali siromašan zdravstveni odgoj (kojeg sam detaljno proučio, za razliku od gotovo svih ljudi) i uspjeli su posustati pred šačicom pizduna od kojih se jedan upravo hvalio da nikada u životu nije masturbirao. I on je zdrav? Društvo je u velikim problemima. Nalazimo se pred malom i modernom verzijom onoga što je proživljavala Njemačka dvadesetih i tridesetih, što je kulminacija smjese 50 godina promašenog saniranja brutalnog hrvatskog fašizma fašističkim metodama, više od deset godina hrvatskog neofašizma koji je previše zarazio stanovništvo, te nekoliko godina bijednog špricanja vodenim pištoljima u požar, tj. ono što rade trenutni ljevičari. Stasale su generacije i generacije apatičnih mladih ljudi. Ovo što smo uspjeli zasrati u dvadeset godina nećemo popraviti ni za 50... ako uopće budemo u stadiju popravka. Koliko god mi hrvatska ljevica išla strašno na živce jer je nesposobna, debilna i kržljava, toliko mi više tlak digne tako kratko pamćenje stanovništva koje ne shvaća da su problemi nastali kada je desnica gurnula državu na put gdje su joj vrh privrede pekarnice, poslovnice za otkup zlata i kladionice, a ne to što se u par godina sve to jednostavno ne može popraviti do kraja, sve i da imamo sposobniju vladu. Ono što će se ovoj vladi dogoditi jest to da će pasti, a kada padne, na vlast će sasvim demokratski doći desnica, ekstremnija nego ova netom smijenjena. E onda smo tek najebali. To je najveći razlog zašto sam na referendumu o ulasku u Europsku uniju glasao za ulazak - nada da će nas barem propisi EU-a spasiti od bijesnih pasa s titulama i u uniformama. Ne vjerujem da će nas spasiti humanistički orijentirani intelektualci i njima bliski. Pristojan se uglavnom povlači pred divljim, umjesto da mu da nogom u jaja. Republiku Hrvatsku čeka scenarij sa slike. Volio bih biti optimist, ali zaista više nemam osnove za to. Bilo bi lijepo da plemeniti vjernici (a ima ih, i jučer su zaokružili "protiv", misleći na svoju braću i sestre) počnu moliti, jer neće nas spasiti ni signalne rakete ni telegraf. Telegrafisti okolnih brodova uglavnom spavaju ili su zauzeti.
Ponekad pomislim kako bi bilo lijepo da postoji pakao, da se u njega svojevoljno sliju razne Željke Markić i ostali izrodi koji su se svojevoljno odvojili od onoga što teolozi tako lijepo nazivaju punina dobra, i da tamo jedni drugima zagorčavaju život, u vijeke vjekova. Šteta što su to samo gluposti koje su moderni apologeti praznovjerja uglancali, pa izbacili na tržište kao novi software. Oznake: Referendum, U ime obitelji |
Demokracija u Hrvatskoj.
