02.06.2012., subota
Venerin tranzit 2012. godine
 Ovo je jedan od onih članaka koji opisuju povijesni događaj za kojeg većina zemaljske populacije neće ni saznati, a većina upućene populacije će apatično ignorirati, da bi nakon toga jedan dio njih vrtio očima i bio nezadovoljan što ga nisu motrili jer sljedećeg neće doživjeti. :) Venerin tranzit je izuzetno rijedak predvidljiv astronomski događaj koji je zato i veliki povijesni događaj. Kroz povijest je bio popraćen velikom mobilizacijom znanstvenika i opreme u svrhu određivanja što točnije udaljenosti Zemlje od Sunca, a zadnji tranzit 2004. i ovaj 2012. pomažu nam usavršiti tehniku pronalaženja planeta izvan Sunčevog sustava, koji orbitiraju oko drugih zvijezda. Tranziti Venere poslužili su kao pionirski primjeri mirnodopske međunarodne suradnje, nešto što je tek zaživjelo u najsuvremenije doba. Nikada u povijesti nijedan događaj nije uspijevao dovesti do takve razine suradnje. A što je to zapravo? To je prijelaz planeta Venere ispred Sunčevog diska. Tranzit je očito stalna pojava, samo što ga mi na Zemlji vidimo tek kad smo u povoljnom položaju u odnosu na Veneru i Sunce. Takav događaj zbiva se uglavnom u paru, otprilike svakih 120 i 105 godina, s tim da je par tranzita s razmakom od 8 godina. Rijedak je jer je ravnina orbite Venere smještena pod nekim kutem u odnosu na ravninu orbite Zemlje oko Sunca. Da su u istoj ravnini, bili bi puno češći. Još samo jedan planet vrši sa Zemlje vidljive tranzite, a to je Merkur. Puno su češći, a sljedeći će biti 2016. godine. 1639. godine, prvo promatranje za koje znamo da se dogodilo, obavili su astronomi Horrocks i Crabtree, u Engleskoj. Vjerojatno je da su bili jedine dvije osobe na planetu koje su svaka za sebe promatrale što se događa na nebu, dok se ostatak svijeta valjao u kaljuži zadrtog društva, puno goreg nego danas možemo i sanjati. Par tranzita 1761. i 1769. godine bio je obilježen putovanjima ekspedicija. Kapetan Cook je vodio svoju prvu misiju, misiju na Tahiti, između ostalog da bi skupa s nekoliko znanstvenika zapisao mjerenja i tako dobio podatke za određivanje udaljenosti Zemlje od Sunca. Kemičar Lomonosov je zbog jednog efekta ukazao na postojanje atmosfere na Veneri, iako se tek relativno nedavno pokazalo da to što je vidio nije bio dokaz, iako je bio u pravu da Venera ima atmosferu. Zanimljivo, dan nakon tranzita 1769. godine, bila je i potpuna pomrčina Sunca vidljiva negdje na sjevernoj polutci. Tranziti 1874. i 1882. godine ponovno su bili obilježeni ekspedicijama i pomoću promatranja se došlo do još točnijih vrijednosti naše udaljenosti od matične zvijezde. Posljednji tranzit bio je 2004. godine. Bio je prvi tranzit nakon uspostavljanja globalnih telekomunikacijskih linija stoga je do sada bio jedini globalno medijski pokriven. U našoj vremenskoj zoni, protezao se od rano ujutro do oko 13:30 popodne i mogu s ponosom reći da sam se ispekao dežurajući i promatrajući početak i kraj, s velikom većinom onoga između. Još uvijek se sjećam što sam promišljao prije 8 godina dok sam to gledao, te mi je stoga to iskustvo vrlo omiljeno. Tranzit 6. lipnja 2012. Ovaj tranzit počinje satima prije izlaska Sunca, te ga stoga iz RH možemo vidjeti jedino pred kraj. Zbog toga što će biti nisko na obzoru, moći ćemo ga promatrati i bez filtera kraće vrijeme, kao što možemo bilo koji izlazak/zalazak Sunca. Izlazak Sunca je otprilike u 5:15 ujutro (točnije podatke za vama najbliži grad provjerite na stranicama DHMZ-a), a kraj tranzita je u dvije faze. Prvo Venera "iznutra" dotiče Sunčev disk oko 06:36, a nakon toga se odvaja od Sunca oko 06:54, stoga taj završetak traje otprilike 17 i pol minuta. Kako promatrati tranzit? U dogledno vrijeme ću napisati poseban članak o promatranju Sunca, međutim sad ću napisati samo osnove. Tranzit je najbolje promatrati PROJEKCIJOM kroz teleskop/dvogled/dalekozor na komad papira. Kao i tijekom pomrčina Sunca, nikada niti ne pokušavajte gledati u Sunce koristeći optiku. Rezultat je trenutna i trajna sljepoća. Postoje načini, ali uključuju SAMO SKUPU I SPECIJALIZIRANU ASTRONOMSKU OPREMU ZA FILTRIRANJE jer NIKAKAV filter domaće izrade tu ne može pomoći. Osim projekcije, možemo u Sunce pogledati i bez optike, ali tada naravno treba koristiti filter. Najbolje je kupiti specijalizirani. Neke od tehnika koje ljudi koriste, a kojima varira opasnost, jesu gledanje kroz nekoliko slojeva sunčanih naočala, uporaba jakog filtera za zavarivanje, začađeno staklo, nekoliko slojeva podatkovnog sloja iz diskete, nekoliko slojeva razvijenog 35mm fotografskog filma, razvijeni rentgenski film, CD/DVD diskovi, itd. Neke su VRLO OPASNE, neke su manje opasne, a samo je jedna u načelu bezopasna. Nekoliko slojeva naočala je recept za teže oštećenje oka. Nikada to ne činite. To je nešto najgluplje što ljudi čine kada su pomrčine - naslažu nekoliko sunčanih naočala i onda se "znanstveno uzdižu", dok im mrežnica stradava. Začađeno staklo je mrvicu bolje od naočala, ali svejedno vrlo opasno i riskantno, a diskete, 35mm filmovi i optički diskovi su još gori, tako da na tu petorku NIKAKO ne pomišljajte. Razvijeni (crni) rentgenski film dosta snažno guši vidljiv spektar, ali sigurno propušta IR, a vjerojatno i nešto UV zračenja. U načelu, moglo bi ga se kombinirati stiješnjenog između dva komada prozorskog stakla, ali ne radi se o dovoljno sigurnoj tehnici čak ni za kraće promatranje, stoga to ne preporučam. Eventualno sekundu-dvije, ali ne preporučam. Od nabrojanog, jedino dovoljno sigurno jest jaki filter za zavarivanje, ali zbilja mora biti jak. Ta stakla inače imaju gradaciju koja ide sve do 14, u razmacima po 1. Što viši broj, to veće zatamnjivanje i veća zaštita očiju. Ne preporučam filtere slabije od 13-ice. Najbolje 14-icu za TIG zavarivanje jer je taj električni luk sličnih intenziteta zračenja kao i Sunčev disk. Ako ne znate koje je gradacije filter, NE KORISTITE GA. Ako uopće ne znate što radite, najbolje je projicirati Sunce na ravnu podlogu. To je apsolutno sigurno. Fotografirati tranzit već je zahtjevniji zadatak i zahtijeva optiku koja će sliku Sunca povećati dovoljno da se vidi i Venera. Informacije su raštrkane po Webu, a osim toga, imate nekoliko dana za vježbu. Zaključak Ne igrajte se s očima, ali pokušajte nazočiti promatranju. Nastojte ne propustiti ga jer vrijedi truda. Osoba koja ga u srijedu tijekom svitanja bude svjesno gledala, tako da ga se zauvijek sjeća (mlađi od 10 godina stoga uglavnom otpadaju), bit će mrtva kada nastupi sljedeći tranzit 2117. godine. Svi ćemo biti mrtvi, kao i djeca koja će se roditi u sljedećih par godina. Sljedeći tranzit će vidjeti samo naši ostarjeli unuci i mlađi od njih. Kako će svijet izgledati za 105 godina? To nitko ne zna i nitko ne može ni znati. Nemoguće je i pretpostaviti. Ostaje jedino nada da će biti manje okrutan, kao što je naš manje okrutan od svijeta prijašnjih tranzita. Uživajte u svitanju u srijedu i vedro vam nebo.
|
