27.01.2012., petak
Google redirect
 Iritira li vas situacija kad želite pretraživati Web koristeći Google, primjerice ravno iz search bar-a u browseru, pa vas sa www.google.com prvo preusmjeri na www.google.hr, a onda vam izbacuje "lokalno relevantne sadržaje"? Mene iritira i to poprilično, znajući koliko su naši predjeli Weba nerazvijeni i oboljeli od nužno lošeg razumijevanja padeža, pa tako ne dobivam ne dobivam ništa relevantno čak i onda kada želim. Nisam jedna od osoba koja će u tražilice upisivati upite, kao da razgovaraju sa stvarnom, inteligentnom osobom koja usto razumije gramatički vrlo složen hrvatski jezik, pa mi smeta kada Google ignorira ono što strogo želim naći, a nudi mi popularne gluposti do kojih su došli informatički/logički potpuno nesposobni građani Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kojih ne samo da ne nedostaje, nego ih ima na izvoz. Slažem se da nije potrebno tlačiti ljude obvezom učenja logičkih operatora AND, OR i NOT, ali je prava šteta što sam Google radi na tome da ikakav sličan pristup pođe u zaborav, doprinoseći tako gubitku kontrole nad nečim što je u osnovi - glupo računalo kojim barata pametna osoba. Ja ne želim da prilikom ovakvih stvari umjesto mene razmišlja AI. I onda vam tako izbacuje šund-portale poput 24sata, forumske threadove pune poremećenih bolesnika koje bi trebalo odvesti na informativni razgovor (index.hr!), Facebook grupe balkanskih curica koje su prvi put upoznale Web preko svog skupog touchscreen mobilnog telefona kojeg im je poklonio krkan koji vozi Golfa, hihotanje domaćica s Coolinarike, paranoična vrištanja "majki" s Roda, i slično. To je u osnovi zaglupljivanje vrlo slično onome kojem je doprinosio Apple na čelu s Jobsom koji je nedavno umro, pa mu odjednom svi pišu elegije. Postoji mjera između zahtijevanja da korisnik informatičkih tehnologija bude inženjer s MIT-a i zatupljivanja korisnika do te mjere da više ne zna koristiti mikrovalnu pećnicu. Ovdje se nalazi rješenje dijela problema, a to je preusmjeravanje na lokalnu domenu. Ne otkrivam toplu vodu, stvar je poznata već godinama, ali premalo ljudi za nju zna. Zapravo je poprilično jednostavno. Kada pristupate Googleu, standardnoj adresi A ako netko zna kako editirati URL odabranih tražilica u search bar-u Firefoxa, molim ga da mi javi u komentarima ili e-mailom, jer mi se ne da držati Google u bookmarks toolbaru koji je ionako pretrpan. Samo još usputna obavijest o promjenama Googleove politike koja na snagu stiže 1. ožujka, skupa s našim povišenim PDV-om. Ako koristite dodatne Googleove proizvode poput Gmaila ili Google+ (koji je po svemu sudeći osuđen na propast, ništa čudno), potrudite se malo proći pravilnike koje su ažurirali. https://www.google.com/policies/privacy/preview https://www.google.com/policies/terms Nažalost se kreću u pravcu "jedan korisnik - jedan account". Već su spojili YouTube, što sam ignorirao sve dok nisu javili da se to "mora". Malo po malo i sve je teže održavati se na nekoj površinskoj slobodi Weba. Jednom će možda proždrijeti i Facebook, a onda zaista neće biti lako. |
- 16:50 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #
11.01.2012., srijeda
Zmaj
|
Krajem prošlog tjedna zaustavio sam se na križanju kraj nekog parkirališta i dok sam čekao zeleno svjetlo gledam sam kako jedan mladi par pušta zmaja na nekakvom pogodnom sjevernom vjetru koji nije puhao na refule poput tipične bure. S njima je bio pas koji je vidno uživao u toj igri. Razveselio sam se vidjevši taj prizor jer sam osjetio da su bili iskonski veseli i slobodni, za razliku od gotovo svih mladih ljudi kojima je jedina zabava opijati se, ako se to uopće može nazvati zabavom. Ima nešto u zmajevima. Sjećam se kada sam napravio svoj prvi primjerak kao dijete. Potrudiš se i onda to više nije hrpa papira i daščica, nego nešto vrijedno. Pustiš ga u nebo, pa preko najlona osjećaš kako ga atmosfera želi otrgnuti. Sve što ga čuva jest taj tanki najlon i tvoja ruka. Ako ga pustiš ili ako najlon pukne, ono što si brižno sklapao odlazi, tko zna gdje. Moj se na kraju zapravo zatukao u tlo i uništio. Međutim nakon početnih neuspješnih uzleta, kada većina zmajeva uzleti u nebo, u krv krene curiti adrenalin, pa složiš facu koju sam vidio na licima para s početka priče, facu ushićenja što ti je uspjelo nešto vinuti u nebo koje ti je uglavnom nedostupno. Klišej? Možda budalama, što se mene tiče. Neka naprave svoj jebeni zmaj, pa neka vide. |
